Jadranka Ivanović- Bolog
Sjedim u beskonačnosti
i tek što te nađoh
izgubih te Bože,
briga o svakodnevnom
od beskonačnosti, od Tebe
me udaljila.
Opet sama
u praznini gdje eho ne odjekuje,
u vakuumu gdje se ništa ne njiše,
i vidim oči životinje u kavezu
postadoše ljudskim očima,
kakvo prokletstvo…