U OKRUŽENJU ADVENTSKIH DOGAĐANJA

piše: Žarko Delač
U vrijeme adventa ili došašća u kojem iščekujemo dolazak Isusa i pripremamo se za slavlje njegovog rođenja brojna nas svjetla podsjećaju kako moramo biti budni i uvijek spremni na njegov dolazak. Vrijeme je to u kojem češće nego obično preispitujemo svoju savjest, redovitije idemo na ispovijed i činimo dobra djela prihvaćajući solidarnost i milosrđe kao jedan od temelja crkvenog nauka.

Solidarnost  s drugima ide do te granice da neprijatelju opraštamo i molimo se za njegova djela jednako kao i za svoje najbliže i prijatelje. Sve je to dobro poznato kršćanima i osobito katolicima, a taj jedan od temelja naše vjere treba bi biti uzor i brojnim religijama, sektama i mističnim učenjima u našem okruženju i svijetu.

No, je li dovoljno samo prema neprijatelju izražavati ljubav, radost i zahvalnost i pri tome ne koristiti kritiku, upozorenje ili slične odgojne elemente, pitanje je na koje nije teško dati odgovor. Uzmemo li osobito u obzir postupak Isusa u hramu kojeg su trgovci pretvorili u tržnicu.

Stoga s olakšanjem i u ovo predbožićno doba upućujem sumnje i kritike na račun pojedinih društvenih pojava. Svjestan sam kako javnim podizanjem glasa i ukazivanjem na nedoličnosti upadam u zamku subjektivnosti ali isto tako osjećao bih veću nelagodu i priziv savjesti ako ne bih reagirao. Stoga imajući na umu prekrasno uređene ulice i trgove u brojnim našim gradovima, rasvijetljene okućnice i domove moram izraziti sumnju u estradizaciju vjerskih običaja, a manje u stvarne pobude i vjerničke osjećaje naših sugrađana. Poput Coca – cole koja nam je ukrala Djeda Božićnjaka na dobrom smo putu da nam se slično ne ponovi i sa četverotjednim adventom.

Svjesni toga ove su godine organizatori pokušali unijeti više kulturnih događanja u već dobro i nadaleko poznati zagrebački advent. No, je li taj pokušaj ustuknuo pred gurmanskom ponudom i trgovačkom groznicom nije teško već površnim obilaskom procijeniti!

Usporedbe radi, tradicionalni advent u Gracu nije toliko pun blještavila i raskoši ali je zadržao jednu notu i crtu duhovnosti, tradicije i decentnosti. Nije izgubio utrku sa zaradom, medijskom pozornošću i zanemarivanjem uzroka zbog kojeg se organizira. Stoga se nažalost ne mogu oteti dojmu kako je trenutačna euforija i pomodarstvo s Adventskim bajkama, Božićnim pričama ili sličnim marketinškim nazivima povezana samo s trendom i standardom koji je nametnuo Grad Zagreb, a ne iskrenim pokušajima usmjerenim ka promjenama i duhovnim potrebama sudionika tih događaja. Da je tome tako poznati su mi i slučajevi zagovornika sekularizacije koji su istovremeno glavni predvodnici i organizatori pojedinih adventskih zbivanja.

Unatoč tome pozitivni motivi prevladavaju u organizaciji došašća, a pohvalno je da i ovakvi događaji izvlače ljude na ulice, trgove i klizališta koja su postala zaštitni znakovi svih prosinačkih aktivnosti. Time barem provode manje vremena uz društvene igre i televizijske prijemnike što je postao veliki problem suvremenog načina života. Možda je to i razlog da emisija u kojoj se žene otimaju za ljubav jednog muškarca nije potaknula na javnu osudu dio našeg društvenog sloja. Savršena je to bila prilika za reakciju brojnih udruga koje se brinu za zaštitu žena i feminističkih pokreta ali izgleda kako nije pala na plodno tlo. Možda je tome dodatan razlog što se emitira u jedno od najljepših doba godine, u doba kada nam prekrasne snježne pahulje i zvuci zvona najavljuju dolazak boljih vremena i mira. Time je i na ovaj način advent opravdao svoj smisao i pokazao zašto stoljećima zauzima jedno od centralnih mjesta u životu kršćana.