Anela Borčić
Ovo prvo jutro preda mnom
vreća je starog zlata
rasuta slavljem morske svjetlosti
Pospana, treperi glatka koža neba
pod napetim prstima sunca
Modra joj utroba diše žalima
i nježno ih razodijeva oblutcima
Smiju se krovovi prvoj plaveti,
nitko ne mari za široke ulice
pod njihovim grimizom
Ovo prvo jutro preda mnom
vrijeme je snova živih
koji otimlju se buđenju
Oni čuvaju obličje koza sretnih
što netom baš su pobjegle
strogom gospodaru
Tako mi je od njih toplo pod kožom