OŽILJCI

Slavica Sarkotić
Neke se rane zatvore same
I prestanu boljeti
Bez posljedica
Ni ožiljak za njima ne ostane
Kao da ih nikada ni bilo nije
Neke se gase polako
Stalno podsjećajući da postoje
A onda utihnu
Uminu
I posve izgube boju
Ili požute
Kao zub kojem je već odavno
Uklonjen živac
I ne boli više
Neke rane čovjek nosi
Kroz cijeli život
Kao opomenu
One na tijelu kad tad zarastu
One na duši rijetko
Ili nikad