LJUTA TRAVA NA LJUTU RANU

ZNA SE!!!
piše: Emil Cipar
Hrvati u Njemačkoj …netko izračunao da ih je 400 000 tisuća, prepušteni su sami sebi. Ne kao grupa, kao skupina od gotovo pola milijuna, nego pojedinačno. Koliko ćeš biti, koliko ćeš ostati Hrvat, koliko toga ćeš prenijeti na iduće koljeno, ovisi o svakome pojedinačno. I svatko se snalazi kako zna i umije.
Od Hrvatske države nije očekivati pomoć. Ona niti sama ne drži do čuvanja narodnih vrijednosti, nego srlja uporno i dodvornički u ruke međunarodnih moćnika.
Jezik na primjer! Tko u Hrvatskoj još mari za nešto po čemu smo se stoljećima mogli prepoznati. Hrvatska jedina nema Zakona o jeziku. Zakon koji bi zaštitio ovo narodno blago. Do jezika se ne drži, podložan je utjecajima, kao nikada do sada.
Dok je bila Jugoslavija bilo je super. Postojao je krivac za osobno nepoznavanje jezika. Ne smije se, ne daju nam, žele nas podčiniti…
Jugoslavije više nema. Preuzeli smo sami sudbinu u svoje ruke, ili …kako je to rekao Franjo Tuđman u golemom izljevu domoljublja …imamo Hrvatsku!
Možda imamo Hrvatsku. Dobro …ona jest u rukama nekolicine, ali ipak…
Ali nemamo više hrvatski jezik! Uspjeli smo sami ono što Austrijancima, Talijanima, Mađarima, Srbima, Turcima… nije uspjelo u stoljetnim nastojanjima. Uspjeli smo uništiti hrvatski jezik u samo dvadeset godina samostojnosti.
Uvjetovano poslom kojega radim primam dnevno puno pošte i čitam puno raznih priopćenja. Lutam po web-stranicama hrvatskih udruga i saveza. Postotak udjela hrvatskih riječi je sve manji. Ne postoji skoro niti jedna smislena rečenica bez neke nepotrebne tuđice.
Odgovornost za napisanu riječ trebala bi biti velika. Napisana riječ je iskaznica osobe, društva, ustanove… koja ju je potpisala. Ako sam nisi siguran, možeš pogledati u rječnik …pitati za savjet, podrazumjevajući da ti je stalo do dobrog mišljenja o tebi, o tvojoj udruzi, o tvome savezu, ili čak o tvome Kongresu.
I podrazumijevajući da ti je stalo do hrvatskog jezika.
Hrvatski glas Berlin je malo međumrežno glasilo, koje je ponosno na skromnu brojku od svega sedam tisuća posjetitelja dnevno.
Pa ipak …jezik kojim se služi uredništvo, podvrgnut je danomice nekolicini budnih, stručnih, rodoljubnih… očiju, koji upozoravaju na svaku nepotrebnu tuđicu. Sretni smo da je tako, radimo na tomu da to ostane tako.
Radimo to sve zbog toga da naš čitatelj može biti siguran da je kod nas pročitao nešto napisano ispravnim hrvatskim jezikom.
Želja nam je djelom dokazati da hrvatski jezik, jest poseban jezik i da su napadi na njega neopravdani. Snježana Kordić, hrvatska jezikoslovka na privremenom radu u Njemačkoj u kojoj predaje niz godina, redovito izaziva burne reakcije svojim tvrdnjama  u kojima se u stvari bori protiv hrvatskoga jezika kako mu danas pristupamo. U nizu posljednjih razgovora zalaže se da se hrvatski i srpski tretiraju kao jedan jezik, tvrdeći da hrvatski jezikoslovci zajedno sa političarima stvaraju hrvatski nacionalizam.
Ne dijelimo mišljenje gospođe Kordić. Dokazano nismo nacionalisti i dokazano volimo hrvatski jezik. Smatramo ga neodvojim dijelom naše osobnosti.
Kako rekoh …mi svojim skromnim doprinosom nastojimo reći da gospođa  Kordić nije u pravu. Ali …mi smo …kako isto rekoh, zanemariva manjina.
Ljuta trava na ljutu ranu je potrebna. Za učinkovitiji otpor potrebno je krupnije oružje i streljivo.
Pa zašto imamo Hrvatski svjetski kongres u Njemačkoj!!!!!
Očekivao sam njihovu žestoku reakciju. Hrvatski identitet je ugrožen na tlu Njemačke. Vrijednosti za koje stoji i zbog čega je osnovan Hrvatski svjetski kongres:
Zadaća Hrvatskog svjetskog Kongresa u Njemačkoj sastoji se u njegovanju integracijskih procesa u zemlji domaćinu, ali istovremeno u očuvanju hrvatskog kulturnog i duhovnog nasljeđa. Od svog samog početka HSKNj je podržavao i koordinirao rad svojih udruga-članica i radio na reprezentiranju Hrvata u SR Njemačkoj. Tako stoji u njihovom napisanom programu.
Međutim …ovo je malo prevelik zalogaj za HSK. U javnosti niti riječi o stavovima gospođe Kordić. Oni su izabrali bezbolniji način kako na sebe privući pažnju javnosti.  Sasvim u skladu narodne poslovice mrtva vuka ne plaše se janjci, oni počeli prebrojavati zube Josipu Brozu Titu, koji je već preko trideset godina opasan kao vuk iz poslovice. Gospođa Kordić je ipak živa, pa bi mogla i ugristi.
Hrvatski svjetski kongres …sudeći bar po onome što piše sam o sebi i po njihovim odlučnim držanjima u javnosti u beznačajnijim slučajevima, bi to morao i trebao učiniti. Mislim da je to važnije nego ganjati duhove prošlosti.
Sigurno je to i zahtjevnije, jer treba prije svega poznavati stvari i imati valjane dokaze da bi se gospođi Kordić moglo suprostaviti. Međutim sudeći po štivu, kojim oni popunjavju svoju web-stranicu, bolje bi im bilo da se ne javljaju, jer bi gospođa Kordić odmah imala dokaz više za svoju tvrdnju. Jedan od jezika kojim se oni obraćaju svekolikom pučanstvu trebao bi biti hrvatski, ali on je jako udaljen od njega. Nepotrebnih suvišnih tuđica, kojih se može naći i u srpskom jeziku je na pretek: kongres, potencijal, interesi, mediji, integracija, migracija, seminara, informacija, konvencija… Glagolska tvorba rečenica umjesto imenične …ponos Ilirskog preporoda …potpuno je zanemarena.
Ako je jezik kojim je popunjena web-stranica HSK, hrvatski, onda je gospođa Kordić u pravu. Sličnost sa srpskim jezikom je veća od 75 posto, a onda se radi stvarno o jednom jeziku.
Nadamo se da se je HSK-u promakla pogrješka i da će uskoro i sami uočiti jezične gluposti koje napisaše na svojim stranicama. Mi ih upozoravamo da gospođa Kordić ne miruje i da je puno opasnija po budućnost hrvatskog jezika nego pokojni Josip Broz. Ona već sada nalazi u njemačkim jezikoslovnim krugovima dosta pristaša.
U dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci …savjetovao je Petar Petrović Njegoš svojim Crnogorcima. To vrijedi i za Hrvate.
Gospodo iz HSK-a zaboravimo prijepore i ideologije, možebitne izglede na političke karijere… Naš zajednički hrvatski jezik je ugrožen. Zajednički odgovor na tvrdnje gospođe Kordić više je nego nužan.
Završit ću jednim sloganom Bertolta Brechta, kojega koriste njemački sindikalci, bez namjere provocirati, jednostavno iz razloga jer mi ništa smislenije ne pada na pamet:
Tko se bori može izgubiti
Tko se ne bori, već je izgubio