IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
piše: Sonja Breljak
sonjabreljak@gmail.com
Berlin/ Kišni dani u Njemačkoj. Ružna zima odavno iza nas. A od proljeća slabi tragovi i glasovi. Nikako da se spoje dva-tri lijepa dana. Svježinu, toplinu i svjetlost, unijela u njemačke domove i gradove, ovogodišnja Pjesma eurovizije.
–Joj, ne mogu da vjerujem! Njemačka?!! Takvom porukom je na pobjedu njemačke predstavnice, reagirala naša kćerka iz Sarajeva. I proslavila s par prijateljica u Bosni i Hercegovini, pobjedu pjesme Satellite. Njemačka u euforiji! Na koljena pala pred devetnaestogodišnjom djevojkom iz Hannovera.
Lena Mayer Landruth, prirodna, spontana i lijepa cura koja je simpatičnom, ritmičnom i jednostavnom pjesmicom „pomela“ ovogodišnju konkurenciju. Devet puta po dvanaest bodova!
-Niti jednom maksimum iz Jugoistočne Europe. A Grci? Mi njima kredit a oni nama samo 2 boda!, komentiraju Nijemci naširoko i nadugačko. Posljednja njemačka pobjeda bila je prije 28 godina. Osvojila ju je svojevremeno Nicole s pjesmom „Ein bißchen Frieden“. Natjecanje je potom, 1983. godine održano u Münchenu. I to je bilo to…sve do ove svibanjske subote, ništa! Sad… trudili su se Nijemci. Tražili pravi recept. Ljutili se jer ovaj daje onom, a onaj ovom. U šali predlagali raspad države pa da onda ima tko kome dati, po ugledu na zemlje bivše Jugoslavije, Sovjetskog Saveza ili solidarne Skandinavske zemlje. Prigovaralo se na dugo i široko. I nisu usamljeni bili u tome. Pravo rečeno, Pjesmu Eurovizije pratim od kako znam za sebe. Glazbu volim. I sama pjevam. No, uvijek je, najzanimljivije bilo na kraju, pri dodjeli bodova!
Pogledah malo povijest i statistiku natjecanja. Započelo je 1956. godine, natjecanjem u Švicarskoj. Tad su nastupile tek Francuska, Njemačka, Nizozemska, Italija, Luxemburg, Belgija i Švicarska. Poslije se priključivale i druge zemlje. Primjerice, 2008. bilo ih je 43, a ove godine su načinjena i dva prednatjecanja. Na ovom glazbenom festivalu su sudjelovali predstavnici zemalja čije su nacionalne televizije aktivni članovi Europske radiodifuzne unije. I bivša nam zajednička država je to očito bila.
Pamtim brojne nastupe raznih pjevača s prostora bivše Jugoslavije. I stalne prigovore i pritužbe na nekorektnost pri glasanju žirija pojedinih zemalja. Poput onih koje je posljednih godina upućivala i sama Njemačka. Sve do Lenine pobjede!
Hrvatske predstavnice ove godine na žalost, nisu izborile završnicu. Spominjemo se često dobrih plasmana, četvrtog i petog mjesta Maje Blagdan, Doris Dragović i Danijele Martinović. A meni je u sjećanju ponajviše ipak uspjeh predstavnice Televizije Zagreb još iz vremena Jugoslavije. Bilo je to 1989. godine. Zadarska grupa Riva s pjevačicom Emilijom Kokić, osvojila je tada prvo mjesto s pjesmom Rock Me za koju je stihove napisao Rajko Dujmić a tekst Stevo Cvikić. Tako je natjecanje 5. svibnja 1990. godine, održano u Zagrebu.
Bilo bi nepravedno zaboraviti ili izbrisati ovaj glazbeni i organizacijski uspjeh samo zbog toga jer se zbio u okvirima tadašnjeg državnog stanja. I tada je Zagreb zablistao u punom sjaju, mi se veselili godinu prije pobjedi grupe Riva a potom i atraktivnom nastupu vesele Tajči. I jedna i druga pjesma po strukturi neodoljivo podsjećaju na razigranu, veselu i laganu izvedbu njemačke predstavnice i ovogodišnje pobjednice. Isprobavao voditelj i producent Stefan Raab, par godina koji ključ odgovara vratima Eurovizije. I sam nastupio. Vidio važnost lobiranja u dane prije završnice. I značenje cijelog aranžmana. A nipošto samo kvalitete pjesme. Ili glazbenih vrijednosti izvođača. Rezultat toga sabran je u drugoj pobjedi Njemačke.
Statistika govori da su to do sada uspjele, sedam puta Irska, pet puta Engleska, Luxemburg i Francuska, četiri puta Švedska i Nizozemska, pa tri puta Norveška i Izrael, dva puta Švicarska, Danska, Italija i Španija pa jedanput cijeli niz zemalja, poput Austrije, Monaca, Srbije, Latvije, Belgije, Estonije, Grčke, Turske, Rusije…
A jedne su godine, točnije 1969.,bila čak četiri pobjednika! Isto su bodova imale Španija, Engleska, Nizozemska i Francuska.
Prava glazbena, scenska, koreografska i ina igra je ovaj festival. Zabava. Takvog ga treba i prihvatiti. U porazu. I u pobjedi.
Samo, u pobjedi je to nekako lakše. Uživaju u tome ovih dana i Nijemci. Ne razmišljaju još tko će u biti platiti ovaj uspjeh i skupu organizaciju Pjesme eurovizije 2011. godine. Tek, očarano uzdišu.- Ah, Lena, Lena!