piše: Stjepan Poljaković
Razmišljajući i o tome kome dati glas na izborima za europski parlament uputih se prošle subote preko brodske tržnice do svoje crkve, mislio sam samo usput priviriti je li se pojavio gospodin koga su najavljivali.
Nisam ga vidio mada kažu da je bio. Umjesto njega upoznao sam gospodina čiji sam životopis naknadno potražio i pročitao.
Ima simbolike u tome da je MOST kao jednog od kandidata za Europski Parlament kandidirao Nizara Shoukrya.
U vremenu medijskog mačevanja ustaša i partizana kao antipod ili kontrapunkt pojavljuje se netko tko je bio i ostao MOST između dva naroda i dvije kulture.
Biti most između nekoga ili nečega je izazov i rizik.
Poslovica kaže da kada se komšije svađaju ograde prve stradaju a složiti ćemo se i mostovi.
Na spomeniku jednog arhitekte stoji epitaf koji je za života sam izabrao: „Čeh rođenjem, Bosanac opredjeljenjem.“
Sjetio sam se toga čitajući životopis doktora Nizara. Između domovine Sirije i Hrvatske dotični se skrasio u zemlji Hrvata, ratu i svim nedaćama unatoč.
Plamen rata zahvatio je i njegu djedovinu a dijelu njegovih sunarodnjaka MOST prema zapadu je bio upravo Nizar.
Biti drugačiji po bilo čemu u sredinama okovanima tradicijom nije nimalo lako.
Moj osobni dojam je da ljudi današnjice odbijaju razmišljati i preuzimati odgovornost za bilo što i traže jednog vođu koji će ih voditi i jednog žrtvenog jarca koji će biti kriv za sve.
Glorificiranje jednog pa onda medijsko razapinjanje i žrtvovanje istog nakon nekog vremena ubija želju da se preuzme odgovornost, vođenje, makar i mjesnog odbora.
U tim i takvim vremenima Nizar se nudi da bude MOST između Sirije, Hrvatske i ostatka Europe.
Osobno, mislim da bi bilo od koristi da baš on bude naš predstavnik u europskom parlamentu. Europa kakvu poznajemo izumire.
Vrijeme u kojem živimo zahtjeva od nas da budemo hrabri i ako je ikako moguće vizionari ispred svoga vremena.
Mudri ljudi koriste priliku da šire vidike, upoznaju druge i drugačije i od njih usvoje ono najbolje.
Nikad dovoljno dobrih MOSTova.
P.S. Izgleda da je naš bivši „Maršal“ bio avangarda i vizionar u pokretu nesvrstanih, pamtimo i parolu:
„Tko nas može, tko nas smije rastaviti od: Zambije, Indije, Sirije….“