RAŠLJE

SUSRETI
piše: Emil Cipar

Prije nego što počnem s pričom predlažem okladu. Kladim se da ne znaš što su to rašlje.
E sad znam …svako će odmah reći …ja znam, pa pekao sam šarana u rašljama, pravio sam praćku, gledao sam rašljara kako pomoću rašalja traži vodu…
Ništa od toga! To možda jesu isto rašlje, ali ja sam mislio na rašlje koje život znače. Nešto što je potrebno kao zrak i voda, kao kruh svagdašnji…
Ali …ako pročitaš priču do kraja možda ti bude jasnije.
Ustanem ujutro kao i obično. Nakon šetnje i jutarnje kavice palim računalo. Postoji već uhodani ritual …najprije pogled na Hrvatski glas Berlin, vidjeti je li kolegica u noćnoj smjeni bila vrijedna.
Čekam vezu, ali ništa! Pojavi se neka blijeda slika, ali ne reagira na moje klikove.
Pokušavam otvoriti poštu. Traje i traje opet neka blijeda slika …ništa.
Facebook, twitter, buzz… ništa …neće pa neće.
Nazivam besplatni broj internet pomoći. Tišina u slušalici. Nakon dužeg vremena ipak uspostavljena veza.
Pojašnjavam problem. Ne mogu to otkloniti na daljinu, morat ću se javiti u njihovoj poslovnici.
Pokušavam nešto pisati, ali ne mogu odvratiti misli od interneta, pa stalno pokušavam. Nekada se pojavi neki znak, kao …moglo bi nešto biti, ali onda opet ono blijedilo.
Upućujem se do poslovnice. Lijep je dan, pa idem s Čukom pješice. Sretnem poznanika …razgovor, ali ne uobičajeni o vremenu …politici …skupoći, nego o jadima s internetom.
-Pa možeš doći kod nas! …nema problema!
Nema …znam da nema, ali ipak nekako ima. Morao bih ponijeti i sve digitalne zapise, kojih imam posvuda i koji će mi možda trebati. A gdje je točno šta …nemam pojma. Morat ću jednom napraviti reda.
Nastavljam put. I kako se to hoće sretnem poznanicu. Opet isto…
-Ma donesi laptop …imaš kod nas brzi internet …optika.
Zahvaljujem na ponuđenoj pomoći, ali ipak…
Da skratim …evo me u poslovnici iznajmljivatelja internetskih usluga.
-Šta mogu učiniti za vas?
-Nemam internet.
-Niste platili račun!?
-E sad gospođo …kad bi to bilo tako jednostavno …plati račun, pa imaš internet …ja sada ne bih bio ovdje. Nećete vjerovati gospođo, ali ja sam platio račun i nemam internet.
-Kako nemate?
-Pa nemam onako kako se nema. Imao pa nemam …najgora verzija. Zar ste vi gospođo uvjek imali sve u životu?
-Poslat ću vam servis. Oni će doći brzo.
-Ali ja sam pješice. Šta ako dođu odmah, a ja nisam kod kuće.
-Ma nazvat će oni prije toga, pa se možete dogovoriti.
Prošlo nekoliko sati. Podne je odavno prošlo i uobičajeno radno vrijeme isto tako.
Javlja se servis. Dolaze za desetak minuta, što za čitatelje izvan Hrvatske moram prevesti. Za deset minuta je …pola sata pa nadalje.
Tako i bilo. Ipak došao čovjek, koji izgleda kao stručnjak. Pregledava instalacije po stanu.
-Ovdje je sve u redu. To je sigurno vani u sanduku!?
Vani u sanduku je ustvari jedna cijev promjera 10 centimetara otprilike i 60-tak centimentara visine. Ma to su one cijevi, koje uvjek smetaju kod parkiranja.
Stručnjak podigne cijev, a ispod nje na nosaču, postane vidljiv snop tankih žica, čiji su krajevi pričvrščeni na ploču. Dodiruje žice, provjerava jesu li učvrščene.
-Ko vam je ovo pospajao ovako? Ovo nije baš dobro!
-Nemam pojma! Isto neki koji je rekao da će doći za deset minuta, pa ga cijeli dan nije bilo. Hoće li biti što od mog interneta danas?
-Ovdje bi morao staviti rašlje, a ja ih nemam kod sebe.
I ja sam nešto slab sa rašljama u zadnje vrijeme. Opća je kriza, pa se nema puno toga, tako i opći nedostatak rašalja.
Stručnjak zove nekoga mobitelom. Čujem po razgovoru da bi nešto moglo biti.
-Kolega ima rašlje kod sebe samo nije u Brodu, ali je na putu kući. Bit će nešto!
Vrijeme je za večernju šetnju. Pozdravjam se s majstorom i upućujem se Čukom prema centru grada. Primjeti nas poznanica, koja je išla u drugom smjeru, ali pričeka.
-Daj mi molim te reci …ti radiš puno s internetom …mene nešto zeza u zadnje vrijeme. Znaš li šta bi to moglo biti?
-Znam! Imaš li rašlje?
-Rašlje!?
-Da rašlje! To ti je najvažnije. To ti je spoj sa svijetom. Bez rašalja ti cijela tehnika ne vrijedi ništa. Rašlje su ti spoj bakra i optike, prozor u svijet…
-I ti si siguran da nemaš visoku temperaturu i da ti je u glavi sve u redu!?

Izdaleka primjetim da je majstor u međuvremenu završio posao. Cijev je ponovo prekrila snopove žica. Majstora nema više.
Uključujem računalo. Prozor u svijet otvoren. Majstor ugradio dobre rašlje …sve sluša moja upute.
Od zadovoljstva „klikam“ sve što se ponudi. Otvaram bezbrojne internet stranice. Žao mi samo što rašlje, kojima imam sve zahvaliti, nisam ni vidjeo. Da jesam …uslikao bih ih i objavio sliku. Ovako će njihov izgled ostati tajna.
Dao nam Bog dobrih rašalja!