Anđelka Korčulanić
Na stjenovitu rtu
moja kuća, kameni svjetionik.
Svud uokolo mrtvo more,
uvelo cvijeće opaljeno suncem
u terasastu vrtu.
Svjetioniku na vrh
elisu ću staviti jednom,
razvezati zauzdane vjetrove
i more pustiti da priđe bliže
oćutim li ljubavi srh.
Mlinica bit će mi dom.
Ni bijela ni crna kruha neće biti
od brašna prošle žetve.
Čekat će svo rasuto po hridi –
da ga sprži grom.
——————————————
iz zbirke PROŽETA TOBOM