piše: Marija Juračić
Pita me unuk zašto on danas ne mora u školu, pa mu kažem da njegovi profesori danas štrajkaju.
Čini se da mu je pojam štrajka jasan jer me ne pita što je to, nego postavlja ono pravo pitanje:
„Zašto?“
„Žele veće plaće“, odgovaram lakonski misleći da će se malac zadovoljiti ovim jednostavnim odgovorom, ali on produbljuje problem:
„Pa što im ne daju veće plaće?“
Mrzovoljna sam, nisam još ni kavu popila pa odrežem narodnom izrekom:
„ Zato što su trinaesto prase!“
Odmah uočavam da diskusiju nisam ugušila, već rasplamsala pa mu hitro pojašnjavam da krmača ima 12 sisa pa trinaesto prase uvijek ostane gladno.
Mali me gleda nekako milo, vidim da mu je žao tog trinaestog praseta pa pita zašto su baš njegovi profesori to trinaesto prase? Zašto to nije netko drugi?
Pitanje je to koje si i sama godinama postavljam, nije mi jasno kako se netko, politički isturen, može zalagati za dobrobit mladih, a istodobno im ometati ono najvažnije – obrazovanje?!
Kako objasniti djetetu da je proračun države pred pucanjem, jer je vreća šuplja, pa se njen sadržaj rasipa na sve strane, da su naši saborski zastupnici, ne tako davno, sebi izglasali drastično povećanje plaća, da i igre na političkoj ruleti koštaju, da treba hraniti sve glomazniji birokratski aparat…
Kad bih mu i mogla sve to objasniti, skočio bi moj zet tvrdeći da opet punim malome glavu političkim smećem. Kako bih izbjegla nesporazume u kući, opet činim pogrešku pa na pitanje:
“Zašto to nije netko drugi?”
Lakonski odgovaram:
“Zato što je obrazovanje zadnja rupa na svirali.“
Čim sam to izgovorila, oči mog unuka bljesnule su znatiželjom…
Vlada će vam reći da je proračun Ministarstva obrazovanja u mandatu ove Vlade porastao za tri milijarde kuna. Ne znam koji se postotak od te sume odnosi na EU fondove. No važno je na što je novac raspoređen. Ako se nudi povećanje plaće od 2 % i ako ja još znam računati, onda je to povećanje od cijelih 120 -150 kn mjesečno. Uh, koje slavlje – kaže moj unuk kada dobije toliki džeparac.
U ovom smislu gospođo Marija složit ću se djelomično,sa gospođom Suzana i to u onom djelu, gdi govori. Ako se ovako nastavi, tko će nam odgajati i obrazovati djecu? Djeca postavljaju pitanja, a hoćemo li im mi moći odgovoriti danas-sutra zašto je došlo do svega toga?
Odgovor..„Zato što je obrazovanje zadnja rupa na svirali.“Vjerojatno im više neće biti dovoljno.Nit će nam biti više dovoljno reći na mladsima svijet ostaje,Jer upravo mi odrasli, roditelji,uključujući i političare,smo dužni ostaviti svojoj djeci,čvrste i zdrave temenje,kako bi oni mogli,na njima krojiti svojživot dalje.
Pročitati tvoju humeresku je istovremeno i za razmišljanje i smijanje,ali i za duboke uzdahe. Ako se ovako nastavi, tko će nam odgajati i obrazovati djecu?
Djeca postavljaju pitanja, a hoćemo li im mi moći odgovoriti danas-sutra zašto je došlo do svega toga?
Tuga i jad…Škola za život počela je zaživljavati u školskim klupama…I reče pjesnik:Od koljevke pa do groba , najljepše je đačko doba…Eto ti sad …S jedne strane demografija, s druge fotografija trenutnog stanja…A sredstava ima za sve i sva… Najviše za visoko pozicionirane…A stari su latini imali izreku:Quod licet Iovi, non licet bovi…
A trinaesto prase neka se bori za cicu, a borba jača i trinaesto preživljava. I uvijek je trinaesto u životu po redu.
Kada bih htjela biti zločesta tvrdila bih da visoka polilika tako pokazuje svoj stav prema ženama kojih je u prosvjeti preko 80%. One žene koje su isturili na političke položaje su samo alibi koji treba pokazati ravnopravnost spolova. Veliki ekonomisti su iz proračuna izbili više od milijardu kuna smanjujući PDV trgovcima, a roba nije pojefinila. Sada novca, navodno, nema. Kada se sve zbroji, kome treba obrazovan čovjek koji je razvio kritičko mišljenje?
Pitao jednom vrli pitac neki, a to je bio moj tata, profesor, dečke iz komiteta – zašto suci za prekršaje, s istom stručnom spremom imaju znatno veće plaće od prosvjetnih radnika. I dečko iz komiteta mom tati hitan tad odgovor dade: ali njih je malo. I zaista – čini se da niti u jednoj javnoj službi ili državnoj ustanovi, nema toliko visokoobrazovanih “izvršilaca” kao u školama – mislim na udio visokoobrazovanih u odnosu na ukupan broj zaposlenih. Mislim da je tu “catch 22”, ali i u spremnosti političkih elita da im prosvjeta bude važna.