ŠTO ZNAČI EU ZA HRVATSKU

Piše: Gordana Sever
Netko bi možda i rekao i da je uzaludno pisati o nečemu na što više možda ne možemo utjecati ili još gore ne znamo što bi mislili..
Ipak povijest nam dokazuje da se ponekad zamišljeni ili već određeni slijed može i promijeniti, na odredjeni način modificirati ili poboljšati.
EU nije po ničemu obečana zemlja, zamišljena je po modelu novog svjetskog poretka, a u tom poretku pravila donose moćnici koji imaju novac, vlast im je potrebna ili barem sprega sa politikom da bi to bogatstvo održali i povećali. Pravila u EU nisu po ničemu jednaka za sve i njihovo provođenje razlikuje se od države do države.
I sve postaje previše globalno …svačije i ničije. EU nije ista u Danskoj, Belgiji ili Italiji, Francuskoj …o Rumunjskoj, Grčkoj ili Bugarskoj da ne govorimo. Veliku Britaniju namjerno ne spominjem, a još manje njezine tenzije u odnosu na ostale slabije članice… Bitno je dobro poznavati prilike i situaciju da Vas opet Vaši političari ne bi dobro prodali moćnicima u EU i na taj način sebi osigurali dobre pozicije.
Bez daljnjega da EU može imati pozitivnog uticaja …sa naglaskom na MOŽE …ali da bi znali iskoristiti eventualne mogućnosti građani bi trebali biti prije svega upoznati sa mogućim posljedicama, a sa kojima Vas Vaši političari zasigurno nemaju namjere upoznati, jer to prije svega nije njima u interesu, samim time smanjili bi područje svojeg djelovanja.
U ovome trenutku pada mi na pamet jug Italije koji se guši u smeću, iako je prepun prirodnih ljepota, ali profit za mafiju je daleko manji od onoga sa smećem, odlaganjem otpada… i tako ljudi nastavljaju umirati u nevjerojatno visokom postotku od različitih tumora, a djeca se rađaju malformirana, ali stanovništvo ne odustaje, iako država šalje vojne i policijske snage da bi spriječavala pobune i samim time se automatski postavlja i kao zaštitnica mafijaških interesa.
Veliku podršku lokalnom stanovništvu čine i poznati novinari i pisci koji su i sami proganjani od strane mafije i određenih političkih krugova.
Rumunjska, Grčka, Bugarska i slične državice nisu slučajno postale vrlo rano članice EU …iako se možemo zapitati koje su to uvjete one mogle zadovoljiti?
Sama politika prema Hrvatskoj išla je upravo u tom smjeru …što više ju onesposobiti, napraviti ranjivom i nemoćnom …i sve to naravno uz veliku pomoć i suradnju nasih političara koji su u toj igri prije svega igrali svoje privatne interese, a protiv nacionalnih. Lukavi evropski političari su to itekako znali prepoznati i još bolje iskoristiti. I nije problem samo u EU kao uniji, problem je u kojem stanju bi eventualno ušli …a situacija je vrlo loša.
Ako ćemo pričati o mogućem ulasku Hrvatske u EU, hrvatski političari bi se sigurno “razgraktali” o njihovom velikom političkom uspjehu. Uspjeh će biti zasigurno za njihove osobne pozicije, ali neuspjeh za naciju zbog situacije u koju su doveli Hrvatsku …iako će biti možda još i gore ako Hrvatska ne uđe u tu Uniju. U svakom slučaju jedino što je izvjesno kao činjenica da na ovaj ili onaj način hrvatska politika doživljava totalni krah …vrijedi i za vladajuće i tzv. opoziciju, koji su se ovih 20 godina nastavili samo smjenjivati, te su odgovorni jednako za nezavidnu situaciju u koju su dopeljali drzavu …te bi zbog toga morali i odgovarati na međunarodnim sudovima zbog loših odluka. Sada je glavna borba između političara dočepati se vlasti i biti na poziciji u vrijeme eventualnog ulaska Hrvatske u EU, jer bi to za njih ponovno značio osobni profit, postali bi samo produžena ruka evropskih moćnika. Velika je odgovornost i dilema građana koga odabrati kao svoje predstavnike u evropskom parlamentu. Naši političari šute, ne izjašnjavaju se o ničemu konkretnom. ..a možda je i bolje da ih ne čujemo, jer bi slušali ponovno samo floskule.
U svijetu je velika potreba za pitkom vodom gdje bi Hrvatska trebala biti u privilegiranom položaju, nadajmo se bez možda kojekakvih deponija ilegalnog odlagališta smeća, to bi bilo doista pogubno za većinu, ali bi moglo biti vrlo unosno za pojedince. Utvrdjeno je da se skoro 50 % članica EU nije pridrzavalo zajedničkih Zakona, donešena su i pravila gdje će svaka članica EU ako godinu završi u deficitu biti prisiljena plaćati kaznu, da bi se spriječila neka nova Grčka, a koja je bila sanirana ne iz ljubavi prema Grčkoj, već prema vlastitim ulaganjima koja su dolazila u opasnost. Slobodno kretanje radne snage ..čini se u velikoj mjeri da neće biti moguće, opet vođeni iskustvom Rumunjske, Bugarske,itd. Smanjena je cijena rada, što je kapitalistima odgovaralo, ali su iskrsnuli i drugi problemi, jer se slobodno kreće i mafija svih zemalja …kriminalitet je u znatnom porastu. Nezadovoljstvo građana EU je sve veće. Sam euro omogućio je “lov u mutnom“ …cijene su se preko noći poduplale …standard je znatno pogoršan.
Ne pišem protiv …to nikako, ali ne bi li bilo smiješno pisati o “obećanoj zemlji” koja to nije? Inertnost građana niti u ovom slučaju ne donosi ništa dobro, jer kao da se je stvorila atmosfera, a i sami političari potiču tu vrstu razmišljanja, kao da će se sve riješiti u EU. Neinformiranost i nezainteresiranost je prilično velika. Sami novinari nerado se dotiču teme EU ili se piše više nego općenito ili se ne barata sa podacima.
Vlada šutnja i neznanje koje nije dobro te vodi Hrvatsku ponovno ka nečemu nepoznatom i nespremnu za sučeljavanje …a u novinama i TV i dalje priglupe teme koje više nikoga ne mogu zanimati!