piše: Marija Juračić
Pita me unuk što znači riječ bagra. Ne znam kako mu to objasniti, a ne razoriti iluziju humanog, uređenog, pravednog društvenog poretka, pa dajem uopćeni odgovor:
„Evo ti primjer. Ti ideš u školu punih 12 godina da stigneš do fakulteta, učiš, stalno te testiraju, ocjenjuju, provjeravaju dok ne dođeš do diplome. Bagra to ne radi. Bagra dobije ispitna pitanja, a ponekad ni to, već joj se samo ocjena upisuje u indeks…
Ti završiš fakultet, tražiš posao, odbijaju te na raznim natječajima. Bagra ima uvijek nekog utjecajnog koji samo okrene broj telefona u pravom smjeru i bagrin rođo, kum ili pripadnik istog plemena već sjedi na tom radnom mjestu…
Ti radiš, štediš za stan, živiš s roditeljima, ako si posebne sreće, otplaćuješ kredite i stalno si u opasnosti da ćeš iznenada dobiti otkaz, da ćeš dugovati banci, da će te kad-tad olešiti do zadnje kune, a bagra u trenutku dolazi do državnih nekretnina.
Uzmimo da si postao neka faca u poduzeću koje je od općeg društvenog interesa i netko te želi uvući u poslove koji štete društvu, ali zato obilno koriste tebi. Ti ćeš kao pošten čovjek odbiti i samu pomisao da napraviš nešto protivno poslovnoj i društvenoj etici, a bagra će objeručke prihvatiti ponudu koja joj se pruža i dobro naplatiti svoj utjecaj…“
Prekida me unukova primjedba temeljem koje zaključujem da je shvatio o čemu govorim:
“Nona, zašto ti nisi bagra?“