tekst: fra Ivica Vrbić, misionar
Mineros, Bolivia/ Ovih dana više prijatelja me upitalo kakvo je stanje kod nas u Boliviji po pitanju pandemije?
Od nedjelje 22. ožujka u Boliviji je uvedeno izvanredno stanje. Subotom i nedjeljom je opća zabrana kretanja i izlaza iz kuća, dok je od ponedjeljka do petka dopušten prijepodnevni izlaz iz kuće u nabavu prema zadnjem broju osobne iskaznice: 1 i 2 idu u nabavu ponedjeljkom, 3 i 4 utorkom,…
Ova donekle rigorozna mjera je više prevencija bolesti, jer je vlast svjesna da je zdravstvo na vrlo lošim granama te bi u slučaju većeg broja oboljelih bilo katastrofalno stanje.
Ukoliko netko prekrši odredbu ide u zatvor na 8 sati i dobiva novčanu kaznu u iznosu od polovice minimalne mjesečne plaće (koju u našoj misiji rijetko tko zaradi jer nisu nigdje prijavljeni). Zapljenjene automobile vlasnici će dobiti tek po okončanju karantene, a motor nakon nekoliko dana ili ako su sretni nakon nekoliko sati.
Propusnice se mogu dobiti samo u prometnoj policiji ukoliko obavljate bitan posao za zajednicu. Naša najbolja propusnica je naš redovnički habit jer i vojska i policija imaju velikog poštovanja prema nama. Povremeno pomoć u hrani nosimo policiji i vojski jer zbog posla ne idu tako često kući na odmor, a ono što dobiju po službi često im ne bude dostatno.
Ovdje je veliki problem to što većina ljudi u našoj misiji nema stalan posao, nego rade kao nadničari. U vrijeme karantene je zabranjen posao pa su mnogi time zakinuti za minimalnu dnevnu zaradu, a time i obrok. Imamo jako puno ljudi koji nemaju ni malo riže koju bi skuhali za ručak svojoj obitelji. Dosta ljudi kuca na naša vrata tražeći pomoć!
Mi nastojimo obilaziti svaku kuću i dijeliti pomoć uistinu onima koji nemaju više što jesti. Ako Bog da do Uskrsa ćemo podijeliti oko šesto obiteljskih paketa. Teško je naći i kupiti namirnice od kojih radimo pakete, jer dolazimo u stanje opće nestašice.
U petak sam tako u susjednom mjestu Monteru jedva napunio kamion namirnicama, vreće brašna sam uz Božju pomoć našao u jednoj trgovini u našem mjestu, a riže u vrećama nije bilo “ni za lijeka” (nadam se da će mi veza u jednom silosu sutra upaliti hahaha).
Bolivijanska privremena vlast najavila je novčane bonove za starije, invalide i trudnice, te u drugom krugu za djecu u vrtiću i osnovnoj školi. Poznavajući bolivijansku stvarnost znam da velika većina ljudi neće znati dobro iskoristiti pomoć koju će dobiti, te da će vrlo brzo opet biti u oskudici.
Nama su na poseban način na srcu oni koji ili zbog lijenosti ili zbog birokracije ili zbog “ćaknutosti🙃” nemaju rodni list, pa tako da za državu ni ne postoje i neće dobit nikakvu pomoć. Mi smo uvjerenja da zbog roditelja takvi kakvi jesu niti jedno dijete ne smije biti gladno pa unatoč svemu nastojimo pomoći najpotrebitijima.
Ono što je pozitivno jest da više vremena imamo za zajedničku molitvu i razmatranje. Ovi dani su uistinu prožeti pouzdanjem u Boga i bratskom ljubavlju koju na poseban način, zahvaljujući našim dragim dobročiniteljima, možemo iskazati braći potrebitima!
Svakodnevna misna slavlja prenosimo preko župnog fejsa, čiji live video preuzimaju lokalne televizije pa smo tako više nego inače povezani sa cijelom misijom. Baš su sinoć vjernici palili svijeće po svojim ulicama u vrijeme prijenosa mise, a nakon misnoga slavlja nastavili molitvu i pjesmu u pojedinim ulicama.
Dragi naši prijatelji i dobročinitelji, više puta za sve vas molimo i u misnim slavljima vas Bogu prikazujemo. Na poseban način molimo za sve pogođenje potresom, te raznim bolestima i nevoljama!
Neka vam Gospodin ne krati znakova svoje blizine i naklonosti! Veliki pozdrav i Božji blagoslov svima! Hvala na brizi!