(Pjesma iz izolacije)
Marica Žanetić Malenica
Vješto mijesim podatno tijesto od
bijela i integralna brašna sa sodom
bikarbonom jer pokupovali su kvas
oni što ne bi da išta im za života fali,
a ja se pitam hoće li u kruhu naći spas.
Pola sata odmaramo se i tijesto i ja
a onda mu nježno na mekom tijelu
oštrim nožem pravim űnakrstan frîž
neka i kruh, ustrajno poput mene,
u ovo nezdravo doba nosi svoj križ.
Vadim ga iz vrele pećnice, a on, onako
nadošao i topao, miriše mi na djetinjstvo,
na babu, na majku, na moje ruke
što stvoriše s ljubavlju njega, kruh moj
svagdašnji, i bez kvasa i bez po’ muke.
frîž – urez, zarezotina