piše: Marija Juračić
U posljednje mi se vrijeme mislima vrti staro narodno upozorenje: „Nemoj s vragom tikve saditi jer će ti se o glavu razbiti.“ Ono se očito odnosi na loš izbor poslovnog partnera, loš izbor nekoga ili nečega što će imati loše posljedice na duži period života osobe koja je krivo izabrala.
U izbornoj smo godini i valja mudro odlučiti kome dati svoj glas. Ove godine sam neodlučna. Ne znam hoću li prepoznati tko je u cijeloj priči vrag, a tko vražićak.? I hoću li na kraju ispasti tikva?
Sviđa mi se čelnik jedne političke opcije, ali mi se ne sviđa stranka koju zastupa. S druge strane, sviđa mi se stranka, ali mi se ne sviđa čelnik koji je zastupa. Svrnem li pogled na ostale stranačke igrače, ne vidim dovoljno poticaja za rizik.
Pobijede li jedni, zupčanik će povijesti zaškripati unatrag, proširit će se Covid, a kugla Zemlje će se dekretom preobraziti u ravnu ploču. Pogledam li s druge strane, pitam se, gdje su do sada bili? Gdje su njihovi intelektualci, njihovi časopisi, njihova sredstva informiranja, ona koja se čitaju, koja ne znače samo lajk ispod nepročitanog teksta na društvenim mrežama.? Gdje je njihov minuli rad?
Povjeravam svoje misli zetu i odmah uviđam da on neće riješiti moje nedoumice. Zet se smije pa kaže:
„Punice, pogledajte mene. I ja s vragom svaki dan tikve sadim pa što mi fali?“
Sad je tek proširio moju nedoumicu.
Tko je u njegovoj priči vrag?
Njegov poslodavac, njegova draga supruga ili nedajbože njegova punica?
Hahaha, nema tu nedoumice… 🙂 🙂