NAKON KORONE - Hrvatski Glas Berlin

NAKON KORONE

tekst: Štefica Vanjek

Već me neko vrijeme nema na društvenim mrežama. Prijatelji će se zabrinuti, a neprijatelji radovati jer mi se sigurno nešto dogodilo, pomislit će.

Imaju pravo i jedni i drugi, samo ne znam kako ja da prihvatim ovo što mi se događa sa zdravljem. Kao dobro, jer ne mogu hodati pa ne mogu ovako hiperaktivna, kršiti mjere izolacije i ići češće u trgovinu, nešto više siće ostane na računu. Ili, kao loše,  jer trpim užasne bolove bez terapije.

Ova korona poremetila mi je sve planove, uostalom kao i svima drugima, sve preglede i kontrole kao i pretrage odgodili su mi u nedogled, mada obećavaju da će sve nadoknaditi vrlo brzo, ja u to baš i ne vjerujem jer me do sada niko nije nazvao da mi ponudi nove termine.

Bez terapije za artritis jer su mi svi zglobovi upaljeni, hodam više na rukama nego nogama, sjesti na školjku napor mi je kao popeti se na Everest, a onda od bolova stišćem zube i… majku svemu po spisku i koroni, i starosti, i boleštinama, a naročito kortikosteroidima koji su mi učinili čuda u organizmu pa tu školjku moram posjetiti nebrojeno puta po danu. Mislim si kako bi mi baš dobro došla jedna dizalica da me digne sa školjke, iz kreveta i izvuče iz automobila.

Po noći se okrećem kao janjac na ražnju, jer nogama i rukama ne nalazim mjesto za spavanje. Muž mi je zaprijetio izgonom iz kreveta jer ni njemu ne dam spavati. Odobrila sam mu da “nađe nešto mlađe”, možda ću i ja nešto profitirati. Bar da ne moram kuhati svaki dan ali previše je grba od godina i on natovario na leđa, a i boleština, tako da je kasno za promjene pa mora durati mene ovako spiganu i nikakvu. Jedino mi još jezik funkcionira brže nego prije.

U ovom vremenu pribjegla sam liječenju kako su to radile naše bake. Posušila sam na zglobovima toliko kupusa da bi susjedovi zečevi imali tjedan dana što jesti, ali kod mene to ne pali. Onda sam prešla na drugu metodu liječenja. Susjede sam upozorila  kada vide bujicu da ide s moje terase nek ne misle da mi je pukla vodovodna cijev u kuhinji već to moji upaljeni zglobovi tope brdo leda, kao zatopljenje klime ledenjake na Grenlandu. I ta terapija je kratkotrajnog vijeka. Kupila sam i kreme protiv upale zglobova i masirala zglobove, ne treba mi pas kao na reklami da ju zatrpa, jer i s njom ja ne mogu hodati i normalno funkcionirati.

Ima ovo moje stanje i dobrih strana, recimo, glava mi više nije okrugla kao tikva koja se sprema na takmičenje za Bučijadu. Ruke su se stanjile pa ponovo mogu svoj dragi poklon Fosil sat staviti na ruku. Podbradak se stanjio, samo se koža izvjesila kao ziplajn za komarce. Trbuh nije više do brade pa mogu uskočiti i u neke stare hlače, ali još uvijek, ne baš sve. Dioptrija mi se povećala pa ne vidim dobro bore na licu koje su ostale složene kao da je pobjednik u oranju složio brazde.

Lijepo sam govorila mužu da nisam debela već podbuhla od kortikosteroida, ali mi ne vjeruje ni danas, pa me još špiunira u kuhinji.

Cijelu zimu kljukala sam se kojekakvim pripravcima za imunitet, ali uzalud. Psorijaza je buknula tako jako, kao nikada do sad, noge su se do koljena ogulile kao mladi krumpir. Tu uskače na moju sreću, dermatolog kod kojeg sam prvog dobila novi termin za pregled.

Vidjevši sve moje muke po boleštinama šalje me obaviti brdo pretraga kako bi mi uveo novi lijek za artritis, a najvažnija terapija za psorijazu kvarcanjem, odmah, petaest dana. Bože moj, super priprema za ljetovanje, lijepo lagano doziranje UV zraka, a ne moram ništa platiti. Izgledat ću kao dame na špici koje redovitu posjećuju centre za uljepšavanje pa su stalno jednako preplanule.

Na moru inače uvijek izgorim nakon samo pola sata na suncu, dalje moram samo u hladovinu. E, sada to neće biti tako. Od malena imam problem sa suncem, kao da mi je predak neki kuruzni Irac, a ne Zagorec z Bednje i Stubice. Što sam starija sve mi više smeta sunce, ili se i ono pokvarilo kao i cijela atmosfera.

Sestra je otišla na more čim su se ukinule propusnice, treba čistiti i uređivati vikendicu. Ja ću  nakon terapija fino u uređenu vikendicu, moći ću na sunce, a i valjati zglobove u ljekovitom blatu.

Mm, a tek udisati morski zrak u rano jutro, ili slušati valove u sumrak. Odmah bi krenula.

Mislim da će odlazak na more  biti najbolja terapija, kako fizički, tako i psihički, samo se moram moliti bogu da me nešto ne spriječi kao prošle dvije godine. Ili da, ne daj bože, dođe novi val korone pa ću opet čamiti doma čekajući.

Odoh već sada spremati kupaće za ljetovanje…

Related Post

Leave a Reply

avatar
  Subscribe  
Notify of