piše: Marija Juračić
Ovih se dana naša mala nacija uzbudila zbog jednog prsta. Onog srednjeg kojeg su mnoge žene pokazale jednom novokomponiranom političaru koji još ne zna dozirati svoju javnu riječ pa je naknadno mora objašnjavati, jer taj srednji prst, prema njegovom iskazu, nije podignut samo protiv njega, već protiv svih koji dijele njegov svjetonazor.
Ne znam bi li se s tom tvrdnjom složili svi koji svoj svjetonazor nose u svojem ponašanju i ne posežu za njim prigodno, prema potrebi.
A podignuti prsti su različiti. Ima ih vitkih i zdepastih, njegovanih i žuljevitih, mladih i ostarjelih, ali svi znače jedno: „Odmakni se, čovječe, od mene i moje nevolje.“
Doduše, ako uzdignuti srednji prst prevedemo onako kako ga većina nacije čita, onda je poruka baš na tragu dotičnog političara i daje mu podršku, jer onda ona znači: „Plodi se, čovječe!“
A što je u tome loše, pa čak i kada je oplodnja izazvana silom? Život sve opravdava. Onaj do rođenja. Onaj poslije rođenja spada u neku drugu sferu. Nije više u fokusu vrle politike.
No, prste u šaku. Znate li zašto je taj srednji prst koji znači – odmakni se od mene, ili plodi se, čovječe, jako važan?
Ako igrate šah, navikli ste gledati nekoliko poteza unaprijed. Pa pokušajte to učiniti i ovom prilikom.
Svaka zabrana nosi sankcije. Veličina sankcije ovisi o težini protupravne radnje. A koja je protupravna radnja gora od ubojstva?
Uglavnom. Lako bi se moglo dogoditi da u bliskoj budućnosti pratimo suđenje nekoj silovanoj djevojci zbog prekida najranije trudnoće, u kojem će se silovanje tretirati samo kao olakotna okolnost za optuženu.
I umjesto podignutog srednjeg prsta imat ćemo palac, okrenut prema dolje.