LȊNI DALMATĨNCI - Hrvatski Glas Berlin

LȊNI DALMATĨNCI

piše: Manuela Bareta Buličić

Nȅznan jesȃn li vȁn vȅj rȅkla prȋčicu – da sȃn ležãla u Pȅtrovu bolnicu u Zāgrȅb, kãko bi nȁ svit donĩla svõga sȋnka Rȍka – i kãko mi je mlãdi dȍjtor ȕndac bȉja rȅka na ultrazvuk:“ Mȁ, poglȅč ti mȃlog lȇnog Dalmatĩnca kȁk se izvalȉl !“.

Vȁvik mȋ tȇ rȋči pȁdnedu na tȋmpla kȁ vȉdin sȕvozide ili kãko mĩ Okrȕčani rȅčemo – PRȈZIDE…

Ȉšli smo tãko – obãč mȁter u Kȃlos u Vȅlu Lũku – kȁ je operīrȁla prvȏ kolȉno.

Drȕgi smȏ dȃn unājmȉli kȏmbi kȍ jenõga pȍznatoga čovȉka i ȗn nȁs je provȅja po cĩlomun otȍku.

Nȉko vrȋme prȋn tȍga, na otȍk je bȉja izbȉja pȍžar, pa su svȉ sȕvozidi – prȉzide i škrȁpe izvīrȉli vȃnka – kȃ spȍmenici jȕskomun trũdu…

Jȗdi su u tȃ vrimẽna pȍd svĩčaman nȁvečer kr̃čili i stvārȁli plȍdnu zȇmnu za mȁslinu i lȍzu.

Svȅ nȉkako štītȉmo i zaštītȉli smo stãre spȍmenike i stãre grãdne, pa čak i grȁdove – ča je zȁsiguro dõbro, a nȉkako da zaštītȉmo SȔHOZID – PRȈZIDU – spȍmenik dalmatȋnskȍmun čovȉku – težãku, kojȋ je svȅ – sȃmo nĩje nȉka bȉja – nȉti če bȉt lȋn.

Zãto ču na kȃrtu mȅknit ovȏ, ča san pročītȁla i izvũkla iž jednĩk fȍjik:

“Suhozidi dalmatinskih vinograda( a ja bi dodãla i svẽga dȉ se tȉlo zaštītȉt zȇmnu za ȍbradu op.p.), protežu se na dužini od dva zemljina Ekvatora, volumenom su višestruko veći od volumena svih egipatskih piramida zajedno i sedam su puta duži od kineskog zida, a do danas nisu primjećeni kao spomenik ljudskoga rada i nisu na popisu svjetske spomeničke baštine.

Milijuni radnih dana i golemi ljudski trud, uloženi su tijekom tisućljeća u krajolik izuzetne ljepote i najviše antropološke vrijednosti!“

…Ȅto tolȉko o lȋnin Dalmatĩncima…

Mȁ ȅvo,… sȁ grẽ i drȕgi pȃr postõlik…

Vȁvik mi dõjde mȉlo i sȕze mi nȁvredu nȁ jȍči, kȁ vȉdin da se prĩlikun nȉke grãdne srȕšidu sȕvozidi – prȉzide i to tãko bezdȕšno – da ne mȍreš vȉrovat.

Dõjdin ja tãko – jedȃn dȃn pōslȗn na nȁš jedȃn otȍk dȉ je trȋbalo obȁvit prĩgled rȁdovik i naprȁvit zãpisnik.

Pũtin do tȍga ča smo trĩbali priglȅdat su bȋli sȕvozidi – prȉzide  i to duplȋ sa jenẽ i drȕge stranẽ…

U dužĩni od desȅtak – petnajȅstak mȇtrik – zȋd je bȉja kumplȅtno srȕšin, a stȋne privãljene na zȇmnu di su mȁsline…

Nĩsan mȍgla dõč sȅbi o tugẽ…

Pĩtala san jȗde – kȍ če tȏ poprȁvit i kȍ če čovȉku o mȁslin nadoknȁdit ščȅtu…

Nisȃn bȁš naȉšla na ȍdgovore kojȇ bi begemȁla i kojȋ bȉdu me kuntintȁl

Zatȏ, mȍlin svȁkogar kȍ grãdi i rãdi – da sa pȏmnjun i pacȋncun tĩče u spȍmenik dalmatȋnskomu težãku – njegȍvu trũdu i žũju…

TUMAČ:

vȅj – već
ȕndac – onda
vȁvik – uvijek
tȋmpla – pamet
prȉzide – suhozidi
obãč – posjetiti
jȕskomun – ljudskome
lȋn – lijen
fȍjik – novina
begemȁla – odobravala
kuntintȁli – zadovoljili
pȏmnjun – s pažnjom
pacȋncun – strpljivošću
tĩče – dira, dotiče
trũdu – teškome radu
žũju – žulju

0 0 vote
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments