tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Petak, 11.09.2020. je prelijep, suncem obasjan dan u njemačkoj metropoli.
Rano je jutro. Izlazim iz autobusa 187 koji iz moje ulice u četvrti Steglitz vozi ravno prema dvorcu Bellevue, u četvrti Tiergarten, između rijeke Spreee i Siegesäule, ispred i u kojem se ima odigrati susret i razgovor dvaju predsjednika, hrvatskog i njemačkog.
Uzimam si vrijeme, dobrih četrdeset minuta, pa kao u kakvom turističkom obilasku grada, prolazim autobusnom linijom kroz njegove najljepše dijelove i stižem ipak dobrih pola sata prije dogovorenih 09 i 15 za snimatelje, fotografe i novinare koji prate najavljeni događaj, posjet i susret predsjednika Rapublike Hrvatske Zorana Milanovića i predsjednika Savezne Republike Njemačke Franka-Waltera Steinmeiera.
Do utvrđenog termina, vrijeme kratim fotografiranjem prelijepog dvorca Bellevue sagrađenog 1786. godine koji je rezidencijom njemačkog predsjednika postao 1994. godine te susretom i kratkim razgovorima o događaju i terminima s drugim kolegama.
Večer prije hrvatski predsjednik je, o čemu sam već pisala, imao u Veleposlanstvu RH susret s predstavnicima pojedinih hrvatskih udruženja iz Berlina i Njemačke, Hrvatske nastave i Hrvatske katoličke misije Berlin.
Na žalost, malenkosti našeg medija ne pridade se važnost pozivom predstaviti se tom prigodom iako u iseljeništvu (osobno kao novinar i dopisnik raznih medija više od 25 godina a kao medij registriran u Berlinu više od deset godina) vrijedno i dugo radimo na njegovanju dragog nam jezika kao najznačajnijeg dijela identiteta o čemu je nakon skupa i sam predsjednik rekao sljedeće: “Kad izgubiš jezik onda gubiš temelj identiteta. Možeš izgubiti cipelu, prsten ali kad izgubiš znanje svog jezika i shvaćanje svog jezika onda gubiš ono bitno”. Pa, vrijedi se boriti za “ono bitno”, svemu unatoč. Držim se one poznate maksime: Tko se bori može i izgubiti, tko se ne bori već je izgubio.
Radi epidemioloških mjera i prijave novinara za praćenje susreta dvojice predsjednika bile su otežane, broj ograničen što je po nas dobro prošlo zahvaljujući i grupnoj prijavi hrvatskih novinara učinjenoj preko Veleposlanstva RH. Pred samim dvorcem, uobičajena kontrola kao na ulazu u zračnu luku, provjera liste, dokumenta, dodjela press oznake i zajednički odlazak do pozicija za snImanje. I sve pod maskama.
Svi osim službenog fotografa i snimatelja te ekipe ZDF-a koja ima dva tima, biramo pratiti samo pozicije jedan i tri, znači, pozdrav ispred dvorca i odavanje vojne počasti predsjedniku što isključuje poziciju broj dva, mogućnost praćenja upisa našeg predsjednika u Knjigu gostiju.
Nakon pozdrava dvojice predsjednika na crvenom tepihu ispred dvorca, brzo do pozicije 3 s druge strane dvorca gdje slijedi odavanje vojne počasti.
Prešla sam pogledom preko naslova kolega iz Hrvatske koji izvještavaju o ovom događaju. Gledale se, pratile sitnice, satirično zabilježilo tko i gdje rukom, pokretom, korakom. Možda mi i promaklo, ili mi je i nevažno.
Ja pamtim najbolje onaj topli osjećaj ponosa i neke miline koji se razlijeva mojim tijelom dok melodija “Lijepe naše” ispunjava dvorišni, pomno njegovani prostor dvorca a hrvatska zastava na jarbolu pored njemačke i zastave Europske unije. Komadić domovine u Berlinu.
Tipično iseljenički, možda nekad i patetično ali autentično i karakteristično, s prstohvatom, često i nekritičke ljubavi prema svima i svemu što dolazi iz domovine.
Čuje se zuj kamera i škljocanje foto aparata. Dvojica predsjednika nakon prolaska pored počasnog vojnog stroja laganim korakom kroz park dvorca pa na razgovor koji je trajao nešto više od sat vremena.
Mi novinari smo u prostoriji namijenjenoj davanju izjava novinarima i konferencijama za medije.
Kratimo vrijeme mobitelima, radom na laptopu, pregledom naslikanog, rjeđe međusobnim razgovorima jer nošenje zaštitinih maski stvarno “ubija” volju za razgovorom kad nedostaje pri tom cijela mimika lica sugovornika. S nama je cijelo vrijeme Ivana Karanušić iz Veleposlanstva RH a potom i Nikola Jelić, glasnogovornik predsjednika te naravno njemački domaćini koji brinu o tehničkoj strani i protokolu.
Dvojica predsjednika su pred novinare izašla pod zaštitnim maskama a zauzevši mjesta za govornicama ispred mikrofona, maske su skinuli.
Prvi je, što je i uobičajeno, govorio domaćin, predsjednik Steinmeier. Govori koncizno, kratko, bacajući kratke poglede na nama nevidljivi papir ispred. Sve izrečeno ljubazno je i prijateljsko, puno podrške zemlji od koje je njemačka nedavno preuzela predsjedanje Vijećem EU.
Predsjednik Savezne Republike Njemačke Frank-Walter Steinmeier u izjavi za medije rekao je, između ostalog, da je s predsjednikom Milanovićem razgovarao o aktualnostima vezanima uz pandemiju i njezinim posljedicama. Naglasio je da broj zaraženih opet raste što osvještava činjenicu da opasnost nije prošla, a da se primjenom ciljanih, lokalnih mjera može spriječiti širenje zaraze. “Unutar Unije postoje jazovi. Jačati unutarnje zajedništvo mora biti jedan od glavnih zadataka. Hrvatsko predsjedanje u otežanim uvjetima je to dobro savladalo, sad smo mi na redu. Razgovarali smo i o dobrim odnosima Hrvatske i Njemačke, veže nas stotine tisuća hrvatskih državljana koji žive u Njemačkoj. Tu je pitanje i kako se društva mogu suočavati s teškom prošlosti i na tome izgraditi bolju budućnost“, rekao je njemački Predsjednik. Kazavši da je predsjednik Milanović poduzeo važne korake pomirenja u odnosu na Srbe u Hrvatskoj, predsjednik Steinmeier izrazio je nadu da je put kojim je Hrvatska krenula dragocjen doprinos koji će inspirirati i druge.
Hrvatski predsjednik govori, što bi se reklo “iz glave” i strastveno, “bez uvijanja” i opširnije.
“Drago mi je da sam došao u Njemačku, nakon Austrije, u službeni posjet. Korona je neizostavna tema, tu je Njemačka, kao i u mnogim stvarima uzor. Mada je teško govoriti o sličnosti između zemlje koja ima osamdeset i dva milijuna stanovnika kao Njemačka i Hrvatske koja ima četiri milijuna stanovnika. Hrvatska je u svom gospodarskom životu oslonjena dosta na turizam što je rezultiralo malo većim brojem korona slučajeva, ali uvjeren sam da će se to početi smirivati i da će i ove županije koje su na njemačkoj crvenoj listi, automatski ispasti s te liste“, rekao je u izjavi za medije predsjednik Milanović.”
Osvrnuo se na ulazak Hrvatske u Europsku uniju kazavši kako je Hrvatska pristupila u članstvo nakon razdoblja predozirane i komplicirane povijesti, kakvu nije imala niti jedna druga nova članica. „Mi smo za jedinstvenu i jaku Europsku uniju, ona dobro funkcionira. Njemačko i francusko vodstvo je sine qua non, bez njih Europske unije nema, ostalo su dobrodošli dodaci, ali oni su temelj. Njemačka ima vrlo odgovornu i racionalnu politiku, prema Hrvatskoj i ostalima, koja je uvijek bila predvidiva, a u politici to znači pouzdana. To ne uvjetuje slijepu poslušnost, ali razinu lojalnosti i svijesti da od Europske unije imamo svi koristi i da jedino suradnjom i sviješću da samo zajedno predstavljamo neki faktor u cijelom svijetu, možemo nastaviti dalje“, istaknuo je Predsjednik.
Na upit novinara da komentira izbjegličku krizu hrvatski Predsjednik je rekao: “Čuo sam da je hrvatska Vlada odlučila primiti određen broj prognanika, podržavam to, to bih i sam napravio da sam u toj situaciji”. Podsjetio je na razdoblje iz 2015. kad neke zemlje nisu htjele pustiti prognanike da samo prođu kroz zemlju te rekao da se tih godina sjeća s određenom dozom stida. „Nadam se da se to više nikada neće ponoviti. Mađarska se sigurno neće pridružiti toj inicijativi dok god je tamo Orban, oni su gradili bodljikavu živcu prema Hrvatskoj mada nitko nije imao namjeru ostati u Mađarskoj. Orban je tad imao ulogu zaštitnika kršćanstva iako ga država to nije tražila. To se neće promijeniti. Austrijska politika se nešto promijenila, ali sad je lakše. Sad nema stvarne ugroze, pitanje je kako bi se ponašali da je situacija kao 2015“, rekao je predsjednik Milanović te dodao da se Hrvatska ponaša na jedan način, a na drugima je da izaberu kako će se ponašati.
„Nadam se da se slažemo da europski put treba biti stvarna perspektiva država regija, zapadnog Balkana i da on nema alternative, to je zajedničko mišljenje. To se nužno ne odnosi na NATO, jer u ovom trenutku nije realno za države koje nisu pristupile Europskoj uniji. Nama je u interesu da na jugoistoku Europe bude mirno i stabilno“, odgovorio je predsjednik Milanović na pitanje novinara o stanju na jugoistoku Europe i o poruci koju je uputio njemačkom Predsjedniku o stanju u hrvatskom susjedstvu.
Nakon po dva pitanja s hrvatske i dva s njemačke strane koja su se odnosila na pitanja Rusije, Kine i migracija, izjava za medije dvojice predsjednika privedena je kraju.
U nastavku dana Predsjednik Republike Hrvatske susreo se s predsjednikom njemačkog Saveznog parlamenta dr. Wolfgangom Schäubleom a potom nakon prijema i susreta u Veleposlanstvu RH s hrvatskim konzulima, nuncijem i gospodarstvenicima koji djeluju u Njemačkoj (za što nisam imala poziv a time ni mogućnost prisustvovati, pratiti i o tome izvijestiti vas čitatelje), razgovarao i s predsjednikom Saveznog njemačkog gospodarskog udruženja srednjih poduzetnika Mariom Ohovenom te prisustvovao potpisivanju Izjava o suradnji, koje su sa Saveznim njemačkim udruženjem srednjih poduzetnika potpisali predstavnici Hrvatske udruge poslodavaca i Kluba izvoznika.
Tim činom je priveden kraju prvi posjet hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića njemačkoj metropoli, njemačkom kolegi i njemačkim i hrvatskim domaćinima.
