DRUGI PUTA U POHODE

Iz novinarske bilježnice

piše: Sonja Breljak
Berlin/ Baš kako naslov i veli ….zaputih se ovih dana i po drugi puta u pohode Zelenom tjednu, berlinskom sajmu prehrane i poljoprivednih proizvoda koji traje deset dana. Napravim to uvijek …jednom onako dođem po prvo izvješće, ono …taj i taj bio, otvorio, pozdravio …iz Komore, Ministarstva, Veleposlanstva itd …ma živa strka. Obično to bude tako brzo i stresno da prvoga dana sa sajma prehrane  odem kući gladna. He, he, izuzetak je ova godina!
Volim ovaj drugi obilazak. Uvijek je opuštenji i imam oči i uši za stvari koje prvoga dana i ne primjetim. Srećom, hrvatski štand je vrlo blizu glavnog ulaza kad se dolazi od stajališta podzemne željeznice  Theodor Heus Platz, u dvorani 18, štand 116. Nisam imala volju ni ovoga puta lutati previše, preveliko je to sve, gužva, svijet šeta kao na korzu, pa vruće, stotine boja, jela, mirisa …

E, da …rekoh to i u prvom izvješću, sad i s hrvatskog štanda dopiru mirisi domaćih jela. Pa žurim k njima. Prvoga sam dana kušala po prvi puta brudet ..o kako je to bilo ukusno! Ekipa kuhara još je tu, ostaju sve dane. Na štandu jedino nema političkih predstavnika Komore i Ministarstva, ostalo sve funkcionira izvrsno, kao i prvoga dana.

Rekoh već  …dosjetili se i naši konačno jadu, pa za ovu prigodu angažirali stručnjake … organizator Miljenko Ćurić i majstor kuhanja Sabina Jalšić sa suradnicima, pravi su tim. A raspoloženi, susretljivi, razgovorljivi …

Podne je. Razne plate …slavonska, istarska, dalmatinska …pred radoznalim su posjetiteljima. Pravilo sajma je …sve što je za degustaciju a besplatno je …za tren nestane. U dva sjajna lonca, upravo se kuhaju fuži s tartufima …kažu,o to morate probati, MORATE!!!

Pa daj ti to izbjegni. A pravo rečeno, nemam pojma što su to fuži …čak u prvom tekstu o sajmu greškom ispisah …umjesto fuži -puži! Dobro veli moja poznanica ..još ćeš dosta morati jezditi hrvatskim gastronomskim zemljovidom. E, pa sad ako je sve ukusno kao već kušani brudet ..ništa protiv! Tako se moradoh “obračunati” i s fužima …

-Fuži su najpoznatije istarsko jelo, piše na pakovanju ove tjestenine …o mene neznalice! Pa nastavlja: –Od davnine su neizbježan dio blagdanskog stola; prigodom svadbi, krizmi, nedjeljom, feštama …Naše none pripravljale su ih sa šugom od domaće kokoše; danas se pripremaju i sa šugom od srne, vepra, zeca, tartufa …S FUŽIMA JE DOŽIVLJAJ ISTRE POTPUNIJI!

Bravo za reklamu! Bravo za pripremu! Za ukus!

Eto tako …odlični bijahu fuži sa sosom od tartufa a povrh još sir parmezan. Meni prijalo a vidim i posjetitelji sajma rado zaviruju u naš, hrvatski lonac. S desne strane od lonca mogu u okrilju trgovine Dalmatino i popiti šta ili i s slijeve strane kod Đanića koji ipak nije nakon prvoga dana napustio sajam kako je najavljivao, već su mu organizatori (Miljenko Čurić) izišli u susret i ustupili još malo izložbenog, isturenijeg dijela štanda.

Posjedih malo duže na štandu. Za osjetiti atmosferu potrebno. Posjetitelji prolaze poput rijeke …zaustavljaju se, gledaju, pitaju. Neki se i izmiču malo jer natpis “Grüsse aus Kroatien” stoji prilično visoko, pa se u prvi mah ne vidi o kojoj je državi riječ. “Ajmo reć” optimistično kako nas stranci možda ipak prepoznaju, prema očekivanjima odgovornih iz Komore …ili će tek …po licitarskim srcima, mirisima i predivnoj slici Ivana Rabuzina u pozadini štanda.

Na štandu veselo, mlada ekipa, kuhari raspoloženi, lijepo odjeveni …sve štima iako je prostor prilično mali. Na štandu zastajkuju brojni, probaju mortadelu, sir, popiju kruškovac ili julišku, oslade se originalnim istarskim fužima s tartufima poput mene. Neki poznaju nešto i hrvatskih riječi, rado pričaju gdje su bili, što vidjeli …kako se ono kaže …Šivili, šivili!!!

E, ugledasmo i poznato lice! Je, je, to je Dori (Izidor Pećovnik),svećenik Slovenske katoličke misije u Berlinu. Dragi čovjek i veliki prijatelj Hrvata i Hrvatske. Slovenski štand je na Zelenom tjednu odmah uz hrvatski pa se Dori uputio u obilazak ...Ja uvijek govorim mojim Slovencima kako se u očuvanju identiteta mogu puno učiti od vas Hrvata. U župi imam i dva vrtića i u njima ima dosta i hrvatske djece. Svako malo koje od djece ponese sportski crveno bijeli drese na kojemu piše Modrić …ja ih onda zazovem …Luka! …a njima to bude drago. E daj ti to vidi kod slovenske djece. Nema! Zato kažem …imamo tu puno učiti od Hrvata …

Tako pripovjeda Dori dok …nakon što se za stolom na štandu fino po domaće prekrstio …u slast i uz brojne komplimente,  jede istarske fuže s tartufima što ih je priredila Sabina Jalšić. Kušamo zajedno i finu malvaziju te razgovaramo s poduzetnim Miljenkom Ćurićem. Eto slovenskog svećenika ponovo na hrvatski štand u petak …tad je na jelovniku brudet od hobotnice kojeg …veli …obavezno hoće probati!

Možda rečeni jelovnik na hrvatskom štandu privuče i još koga od berlinskih Hrvata ..naime, osim brudeta u petak, u subotu se priprema zagorska juha a u nedjelju, posljednji dan sajma …slavonski čobanac.

Radujem se vidnom sadržajnom pomaku i učinjenom na hrvatskom štandu, organizaciji, entuzijazmu pa i tome da je ekipa pronašla i mjesto za Đanićeve proizvode ...nije nam u interesu da bilo koga sputavamo, saplićemo, pa smo iako je jedna strana zida susjednog štanda postavljena potpuno neplanirano i zaklonila dio našeg, izišli u susret i načinili povoljnije mjesto za Đanićeve proizvode, veli Čurić.

I raduju nas vidni pomaci u razmišljanju, planiranju, suradnji, pa i u percepciji važnosti Zelenog tjedna.

– Kad odemo doma u Zagreb po završetku Zelenog tjedna, sastat ćemo se, analizirati ono što je urađeno, istražiti i zaključiti što se može drukčije i bolje pa to primjeniti i promjeniti na idućem Zelenom tjednu, rekao je organizator Miljenko Čurić. 

Vidjeti i čuti konačno i takve stvari!!! E, baš se isplatilo po drugi puta doći u pohode.