piše: Marija Juračić
Koliko je naš jezik delikatan i istančan pokazuju srodne riječi istog korijena koje mogu vrlo jasno distancirati svoja značenja. Zadržimo se na riječima političar i politikant. Jasno je da su obje riječi niknule na širokom političkom tlu, ali se one po svom smislu bitno razlikuju.
U posljednje vrijeme mnogi ljudi buče protiv političara, svrstavaju ih u istu košaru i tako nekima od njih čine nepravdu.
Prema svojoj osnovnoj definiciji, koju je izrekao Machiavelli, politika je umijeće mogućega, a ne umijeće nemogućega. Drugim riječima, političar mora znati dobro procijeniti društvenu situaciju i raditi na ostvarenju općeg dobra u realnim prilikama.
Poznajete li nekog takvog političara? Nekog koji govori razložno i argumentirano, koji nije komičar, performer, koji ne zabavlja narod svojim ispadima i koji mu ne nameće svoj svjetonazor.
Mislim da postoji nekolicina takvih političara.
Međutim, čini mi se da ima mnogo više politikanata. Čovjek koji obnaša neku političku dužnost, čak i ako je pošten i nema osobne koristi od svoje funkcije, može biti politikant, ako izgubi iz vida cilj svoga djelovanja. No, politikant se bavi politikom prvenstveno iz osobnog interesa. Napravit će on i poneku stvar za opći interes, ako se ne kosi s njegovim i ako će zbog toga dobiti neke pozitivne poene, kojima će onda moći godinama mahati pred očima javnosti i isticati svoje zasluge. On voli usmjeriti pažnju javnosti na neki svoj značaj, koji nema nikakve veze s potrebnim društvenim djelovanjem.
Politikant će često, bez potrebe, napasti karakter svog suparnika, a ako se u cijelu stvar umiješaju oni novinari koji dolijevaju ulje na vatru, pa do besvijesti prenose što je tko rekao o „punim gaćama“ političkog suparnika, onda cijela stvar postaje nekako obiteljska pa vam dođe da svima zajedno viknete:
„Dripci, prestanite se nadmudrivati i spasite ovo stanovništvo od kaosa kojemu tako put trasirate!“
Političar će elegantno prešutjeti paušalne napade na svoju ličnost, koji bi trebali zabavljati narod, koji sve manje ima smisla za parodije u društvenom životu, a politikant će ugađati svojoj sujeti i smisliti duhovit odgovor na napad i time samo podgrijati mlaku, bljutavu juhu koju kusamo, umjesto normalne suradnje koja bi trebala dovesti do zajedničkog cilja; sigurnog i dobrog života svih stanovnika Lijepe Naše.