piše: Marija Juračić
Vratio mi se prijatelj, pomorac, iz jedne daleke zemlje pa me veselo obavještava da je i on negativac. Razmišljam neko vrijeme o negativcima u našoj dalekoj i bliskoj prošlosti, ali brzo napuštam te jalove misli. Ionako je sve izvrnuto pa je čovjek sretan kada ga okružuju sami negativci.
No. čini mi se nekako nelogičnim da nam politički pozitivci nameću neke čudne protu-pandemijske mjere pa neki ekipni sport dozvoljavaju, ali moj unuk ne može sam samcat s malom klupskom jedrilicom na more. Možda bi mu neka luda, zaražena riba mogla skočiti na provu.
Mene su mjere našeg Stožera, odnosno politike koja iza njega stoji, najviše pogodile kada su mi otele pravo na kafić. Za moje dobro. Kafić je posebno opasan za ljude u godinama. Opasno je sjediti za dezinficiranim stolom na otvorenoj terasi, dva metra udaljen od najbližeg gosta i u miru popiti svoj kapučino.
Zdravije je uzeti kavu s automata ili kavu za van i u masi kavopija, koje onda svoj topli napitak piju gužvajući se na uskom trotoaru ulice ili u hodniku nekog šoping centra. Jedan naš visoki dužnosnik proglasio je kafiće izvorima zaraze jer se u njima gosti previše opušteno ponašaju.
Ne znam kakve on to birtije posjećuje, jer u mom se kafiću ljudi oduvijek ponašaju normalno i odgovorno. Kako kafić posjećujemo gotovo svakodnevno, ne rukujemo se, ne grlimo, ne galamimo. Samo pristojno i tiho razgovaramo.
Moj zet veli da je baš u tim tihim razgovorima kvaka. Vlast ne voli takve razgovore. Onda ona ne zna što se mota u glavama njezinih podanika. Zato treba ukinuti kafiće, dozvoliti šopingiranje, ukinuti on- line nastavu, natrpati autobuse, ukinuti individualne sportove, dozvoliti one kolektivne koji donose medalje…
Pa vas ja na kraju pitam: “Tko je taj neodgovorni koji zatrpava bolnice covid bolesnicima? Od silnih mjera rezultata nema. A bile bi dovoljne samo dvije privremene mjere uz normalno funkcioniranje svih radnih potencijala: on-line nastava i policijski sat nakon devet sati uvečer.
Nepopularno? Onda taj omraženi policijski sat nazovite – zabrana kretanja nakon…
Noć je pala. Moj unuk se sprema za izlazak. Veliko društvo je već vani. Nema ograničenja. Samo jalove preporuke, koje su alibi za pravu odgovornost koja sada pada na roditelje koji mladog čovjeka ne mogu ni uvjeriti ni vezati.