piše: Marija Juračić
Moja je baba jako zabrinuta. Kaže da je čovječanstvo razvilo oružje do besvijesti, a da mu se svijest nije previše razvila. Veli da joj je prije nekoliko godina onaj barba koji je počeo rat – Ras – putin bio čak simpatičan, ali da je sada potpuno pošandrcao i otkrio svoje karte. Još baba veli da su na tim kartama ucrtani i neki dijelovi Europe.
Ja sam s babom do sada igrala samo briškulu i trešetu pa je pitam za pravila te nove igre. Baba kaže da su ta pravila zaguljena i da im je uvijek potreban i treći igrač, nekakav bulin kojeg, navodno, treba oslobađati. A na kartama tog Ras -putina ima takvih bulina.
Kažem babi da mi se ta igra ne sviđa i da ćemo nas dvije ostati kod briškule. Onda baba opali paljbu po nekim državama, što joj inače nije običaj, pa mislim da je i ona malo pošandrcala od silnog gledanja televizijskih vijesti. Divi se jednom uredniku čije je uredništvo hrabro izrazilo neslaganje sa svojim predsjednikom, odnosno s barbom koji vodi rat. I europske su zemlje izrazile svoje neslaganje s ratom, ali baba misli da je taj urednik hrabriji jer mu zbog toga može otići glava.
Baba kaže da se rat neće zaustaviti tako da se zabrani kupovina babuški, već totalnim zaustavljanjem plinovoda i financijskih tokova, a onda odmah pita: „Čime ćemo pokretati ratnu mašineriju, ako dođe do globalnog rata? Ona ne radi na zelenu energiju.“
Zabrinulo me babino pitanje. Vidim onu silnu ratnu gvožđuriju koja stoji nepokretna jer nema benzina. Kažem babi što me muči. Ona šuti i vidim da ozbiljno razmišlja o tom problemu…
Onda joj se lice ozari pa me tješi:
„Ne brini ništa. Tip igra s označenim kartama. Nitko ne želi s njim igrati. A ako dođe do najgoreg, postoji nešto o čemu ne smijem govoriti.“
I onda, ničim izazvana, spomene Teslinu zraku. Kaže da nakon nje dolazi totalan mir.
Sad me je ozbiljno zabrinulo babino psihičko zdravlje i sve mi se čini da ću joj zabraniti gledati televiziju.