tekst: Ljiljana Zovko
Imali su oni devetnaest. Imali su snove, imali su roditelje, braću, sestre koji ih nisu stigli zagrliti za Novu. Imali su oni srednjoškolske knjige, klupe, imali su profesore, ekskurzije, imali su život.
Danas moja zemlja izgara u osam svijeća, danas tuga ima osam lica.
Nekom će 2020.godina ostati u najljepšim uspomenama jer je to godina u kojoj su živjeli, smijali se i voljeli zadnji put.
Kada kažete “nikad gora godina”, a niste izgubili nikog svoga, znajte da ste sretni ljudi.
Danas Hercegovina ima osam svijeća, osam tuga, osam uplakanih majki, osam bijelih kovčega.
Imali su oni devetnaest…