piše: Dragica Trumbetaš
Nakon 25 godina poslije rata, priznali smo ratno profiterstvo kao proces u obnovi.
Srušene kuće u potresu bez željeza i cementa jasno ukazuju na to. Kuće složene kao lego kocke iako su koštale kao utvrde.
Jadno je to kako su svi sve znali, a nitko nije učinio ništa.
Župan Žinić bio je glavni inženjer obnove, već je rekao da za ništa nije odgovoran. Čačić pak poručuje da se u dva sata može sve otkriti i da je bilo indicija da se tako nešto dogodilo.
Više od 20 godina on je u organima vlasti i nije mogao odvojiti dva sata da utvrdi činjenice, sada kao general poslije bitke u prvim redovima traži krivca.
Pored ovog novoosnovanog Stožera, Vlada je jučer uz ona silna protokola prenavljanja u situaciji kada se proglašava katastrofa, mogla oformiti i Stožer za otkrivanje ratnog profiterstva. Taj bi Stožer bio jedino donio odgovor na pitanje tko je to tako devastirano Hrvatsku nakon Domovinskog rata.
Kuće se nisu obnavljale samo na tom području, ima mjesta gdje će još biti iznenađenja, možda veća oluja poruši kuće na drugom terenu.
Sad kada je oformljen Stožer za raspodjelu pomoći izvana, a čekalo se da pomoć stigne, bilo bi pravo vrijeme da dobijemo odgovore na pitanja gdje je završio cement i željezo koji je kupljen za obnovu.
Svi apartmani i kuće izgrađene u to vrijeme morale bi imati potvrdu o svakoj zarađenih kuni ako su vlasnici na bilo koji način sudjelovali u obnovi.
Stožer bi se mogao prihvatiti i revizija mirovina iz tog i poslijeratnog vremena. Ako se pronašlo puno lopova u svim segmentima društva svaki lažni branitelj, svaki lažni invalid također je ratni profiter najgore vrste.
Za takvog su čovjeka radili ljudi koji su danas u velikoj većini na rubu gladi, svoju mirovinu dijele s njima a kuće su si gradili sami.
Svjedoci smo luksuza pojedinaca koji se muče s imovinskim karticama jer se ne mogu sjetiti svega što imaju, a prije rata bili su sirotinja.
Sada su vlasnici nekoliko kuća, apartmana i tko zna koječega, kupljenih iz čiste obijesti. I ti ljudi sjede opet u raznim izmišljenim uredima, primaju plaću i mirovinu, niti sami ne znaju što im je posao.
“Stožer za ratno profiterstvo” mogao bi kad bi bilo odlučnosti i dobre volje, krenuti u raščišćavanje korupcijske močvare u koju je utonula Hrvatska, upravo sada, paralelno s novom obnovom.
Počelo je jako mlako, ministar Horvat kaže da će s izvođačima radova sjesti za stol.
Kakav stol i gdje bi taj stol trebao biti, je l’ to u nekom toplom uredu u Zagrebu ili na porušenom području, tamo gdje su nekada bile dnevne sobe i stolovi za obitelji s djecom s tog područja?!
Najveća kazna u Japanu je ona za prekršitelje građevinskih pravila, a mi svoje prekršitelje, iz Vlade zovemo za isti stol…
Svaka obnovljena, a sada porušena kuća ima svojega izvođača radova, naći ga i natjerati da pokaže gdje je željezo iz temelja, gdje je završio potreban a neumiješan cement.
Tek onda bi mogli reći da je Vlada ozbiljna. Zvati za isti stol ljude koji su pokrali temelje kuće u kojoj je šestero djece, e to najveći je teroristički čin. Kuća se mogla srušiti bilo kada,
samo ovakvo masovno stradavanje pokazalo je većinu katastrofe učinjenu davno prije.
Hoće li Vlada zagristi u tu najkiseliju jabuku koja se razmnožila u našoj zemlji, vidjet ćemo za par dana.
Samo su dvije mogućnosti: krenuti u raščišćavanje ili zataškavanje.
Sva ta prenemaganja opasno naginju k zataškavanju, tu smo da ih cuknemo i pri samom pokušaju.