prilog: Sonja Breljak i Filip Ćorlukić
Naš višegodišnji, cijenjeni, dragi i najstariji suradnik je Filip Ćorlukić iz Pule. Naš “dida Filip”, kako ga od milja zovemo, danas je napunio devedeset i tri (da, da, pune 93 godine!). Nekad su elektronske poruke “letjele” i više puta dnevno k Filipu u Pulu i natrag nama u Berlin, u svijet. Posljedice nedavnih moždanih udara taj su brzi ritam razmjene zanimljivih sjećanja i inteligentnih razmišljanja i zapažanja, nešto smanjile ali ne i zaustavile. Filip se bori sa svakom rečenicom, ali se ne predaje.
Evo što nam je napisao i poslao jutros. Tekst sam oslobodila tek manjih slovnih grešaka, što pokazuje kako naš dida Filip i s pune 93 godine, jasno i duhovito razmišlja.
– Prije 93 godine moj otac, željezničar, sjedio je uz debele daske pregradnog zida stare seoske kuće. A na klupi ispred njega je mali stolić s čašom neispijene rakije i džepnim satom na koji stalno pogledava, jer uskoro mora na vlak zbog polaska na posao u 7 km udaljenoj Derventi.
Odjednom se na suprotnoj strani sobe otvore vrata i ženski glas radosno poviče:
“Stipeee – rodio ti se sin!” On naglo ustade i snažno izdahnu.
“Hvala Bogu!” To reče, na eks popi rakiju, zgrabi kaput i kroz vrata zagazi u visoki snijeg.
Zbog očeva premještaja, osnovnu školu i gimnaziju sam, tamo do 6. razreda, nastavio pohađati u Tuzli. Od tamo sam zbog dolaska partizana, prebjegao u Derventu. Od tamo, cijela obitelj, skupa s ogromnom masom svijeta i vojske, pješice u Zageb – a od Zagreba skupa s ocem – prema “zapadu” – Bleiburgu… Bogu hvala preživjeli smo strahote i vratili se na djedovsko imanje (Vrhovi kod Dervente, op. u.) gdje sam i rođen.
Jednu godinu nisam mogao dobiti dozvolu za nastavak školovanja, a budući da nisam imao što raditi na obradi zemlje, stalno sam čitao – tada Bibliju – jer nisam imao drugih knjiga. U radnom vijeku napisao sam 10 knjiga s područja tehnike, religijske filozofije – u najširem smislu te riječi. Prva, pod naslovom “Kamo ideš čovječe” – objavljivana je u tri navrata – u velikoj nakladi.
…
Filipovu knjigu “Moja sjećanja na minulo stoljeće” objavili smo u cijelosti, u više zasebnih priča, u rubrici naslova “Prorok prošlosti”.
Filip je očevidac i sudionik brojnih povijesnih događaja, sve rjeđi svjedok minulog vremena. Zbog toga, objavljeno kod nas svaki dan dobija sve više na važnosti.
Sretan rođendan, dragi dida Filipe. Čitali se mi još dugo!