piše: Dragica Trumbetaš
Cijela se Hrvatska ljulja, noćas je bio slabiji potres u Zadru. Samo je rejting HDZ stabilan.
Prema anketama usidrili su se s 31 % potpore i čvrsto se drže. Ako je vjerovati anketama.
Može biti da su ispitanici odgovorili tako kako piše, no teško je povjerovati da su ispitanici slučajno odabrani.
Sve što se događa u državi, ne događa se slučajno. Ne možeš slučajno dobiti dobar posao, ne možeš nikako slučajno napredovati, slučajno su i rijetki dobili cjepivo, sve je u planu u razradi stratega koji kroje lijepo pakovanje za bezvrijedne stvari.
Glamurozna predstava cijepljenja dužnosnika pred kamerama doživjela je fijasko, cijepljeni su oni koji su preboljeli i trebali bi imati imunitet a nahvaljena dobra komunikacija s dobavljačima cjepiva pala je samo nakon nekoliko isporuka.
Da ne treba raditi od svega predstavu, mnogi bivši političari saznali su nakon što su postali bivši, pa je za nadati se da će i ova garnitura otići u paketu s dobrim rejtingom, a lošim rezultatom na izborima.
Ako ćemo i vjerovati anketama, oko 70% ljudi ne vjeruje da je dobro to što radi vladajući rade, a to je velika većina nezadovoljnih ljudi.
Razumljivo je da ima i zadovoljnih, koji su išli kraćim putem, putem bez trnja i prepreka, do povlaštenog statusa došli preko žrtava drugih, no, malo pomalo ispadaju iz balona sigurnosti u kojem žive život.
Mnogi ugledni ljudi, profesori na fakultetima, ovih dana bit će raskrinkanim i osramoćeni.
U poodmaklim godinama života postat će sramota društva, razotkrivaju ih žene koje su bile žrtve a nisu bile karakter za obradu.
No, ostaje pitanje koliko je zlostavljača zauvijek ostalo prikriveno, zaštićeno ugledom, pokriveno položajem moći. Ali, ostaje i pitanje koliko je žrtava podleglo i danas po istom principu uživaju u priskrbljenoj koristi koji je donio kraći put.
A mogućnosti su velike. Olako stečene diplome, radna mjesta rađena po mjeri, nezasluženo velika plaća, stvorile su formulu: “Mogu što hoću!”
Iz dobrog na bolje, iz boljeg na još bolje, stvorili je kategoriju bahatih političara.
Za poslušnost se nudi položaj, nudi se ugled. Jučer smo imali priliku čitati kako su čovjeku za pomoć na izborima nudili mjesto ravnatelja “Park Medvedica”, iako je sasvim drugačije struke, totalno nestručan za taj posao.
Čovjek je odbio, no ostaje pitanje – koliki nisu?
A takvi koji nisu odbili, danas nam kroje sudbinu. Ima ih svugdje oko nas, nažalost čekaju nas u bolnicama, imamo ih u svim organima vlasti, imamo ih među ljudima koji nam odgajaju djecu, imali smo šofere u javnom prijevozu koji su kupili diplome, imamo lažne branitelje a svakog lažnog invalida stvorio je jedan doktor.
Jedan profesor na fakultetu koji zbog svoje seksualne izopačenosti pokaže kraći put do uspjeha pridobije makar i samo jednog studenta ili studenticu, čini veliko zlo cijeloj naciji. Tako doškolovan čovjek na krivom mjestu, može uništiti cijelu generaciju.
Oni drugi koji su svoju struku podredili novcu, koji su pokazali da se novcem može kupiti diploma, oni su rak rana društva.
Zbog toga ovim ženama koji prijavljuju zlostavljače ovih dana, moramo dati srčanu podršku, one su zagreble duboko u samu srž zla u našem društvu.
U pitanju nije bezazleno koketiranje, već ispitivanje prilike a veličina počinjenog lopovluka mjeri se veličinom prilike.
Niti jedan od nas nije doživio da je neki provalnik koji je pljačkao banku uzeo samo dio novca koji se zatekao, uzeo je sve što mu je ponudila prilika.
Ne dajmo prilike onima koji se u životu snalaze pod parolom “Mogu što hoću”. Oni iza sebe ostavljaju prazne blagajne, zapuštene njive, prazne kuće.
Priliku zaslužuju oni što kroz život prolaze golemim trudom, koji golim rukama odmiču prepreke na trnovitom putu. Taj put ostaje prohodan za druge generacije.
Iskrčeni putevi ostaju na zemljopisnoj karti jasno iscrtani.
Oni će nam vratiti one koji su otišli.