piše: Marija Juračić
Neovlašteno snimanje je u Lijepoj Našoj vrlo rastezljiv pojam. Jednom nam je važan sadržaj snimljenog materijala, a drugi je put važno tko snima. Jednom se zgražavamo nad snimljenim sadržajem, drugi put urlamo kako snimatelja treba zatvoriti i na neko vrijeme baciti ključ.
Naš Kazneni zakon lijepo definira ovu problematiku i nema u njemu ničega dvojbenog, ako je društvo toliko demokratski razvijeno da se moralnost u njemu podrazumijeva.
Naime, zakon osuđuje neovlašteno zadiranje u privatnost osobe, pa tako i neovlašteno zvučno snimanje izgovorene riječi, ukoliko se ne radi o djelu učinjenom u javnom interesu ili drugom interesu koji je pretežniji od interesa zaštite privatnosti snimane ili prisluškivane osobe.
Kako ishod eventualnog sudskog spora ovisi o mnogim činiteljima, a prije svega o vještini advokata, ja ću vam prenijeti samo onaj dio telefonskog razgovora koji je izgovarao moj zet, dakle dio zbog kojeg me nitko pametan neće tužiti, jer zet nije lud da se odrekne dobre spize i spadne na kuhinju moje kćeri.
Budući da zet ima mnogo uvaženih prijatelja – glasača, dobro ga je, bar pred nekakve izbore, imati na svojoj strani pa je sada u prilici ojačati svoj financijski položaj. Ja vam njegov razgovor s jednim uvaženim političkim subjektom prenosim doslovno iako teško razabirem o čemu se tu ustvari radi. Možda će vama biti jasnije.
Zet: Da, dobro sam. Jesu. Svi su zdravi. A da bi moglo bolje, moglo bi.
Zet: Da, to je lijepa plaća i sve to što uz nju ide nije za baciti.
Zet: (Sluša neko vrijeme pa kaže začuđeno.) Ali ja to nisam nikada radio. Ne znam hoću li moći. Ne bih htio ispasti nesposoban.
Zet: Vi ćete sve urediti? Nemam nikakve brige. Vi ćete mi dati popis poslovnih partnera? Moje je samo da prihvatim određene ponude i potpišem… Aha. Ne zvuči loše.
Zet: I kažete, nema nikakvog javnog natječaja… Ma jasno je da vi znate odabrati najbolje, čim ste se sjetili mene…
Ne znam kako je sve to na kraju završilo. Jasno mi je samo da se u zakonske odluke Lijepe Naše uvukla ona mudra latinska izreka: Quod licet Iovi, non licet bovi.