piše: Gordana Knežević
I što za nas može značiti loše, a što dobro? Vrlo često upotrebljavamo pojmove dobro ili loše …s koje točke gledišta možemo polaziti, promatrati… jer što je za nas možda loše, može li za nekoga biti dobro? Bez sumnje …da!
Želim danas progovoriti o dobroj ili lošoj sudskoj odluci …naročito o jednoj koja nas ovih dana zaokuplja sve i nadam se da vas navodi i na razmišljanje. I ne želim sada pisati o sudskim paragrafima, ne želim pisati niti o pravnim dokazima …to su ionako učinili i pisali i drugi prije mene …ja želim progovoriti i ovoga puta o osjećajima i o svemu onome što je ovih dana možda …možda probuđeno i u vama …govorim o prkosu, onome tipičnom, ljudskom kada osjećamo nepravdu, kada osjećamo i mislimo …ovoga puta …svi …da nije dobro to što nam čine…
A čine nam loše …možda dobro samo za neke …one koji se smatraju odabranima u toj mjeri da misle da mogu činiti to loše, a sve pod krinkom dobroga i..ipak u ovome slučaju zablude nema …nemoguća je …jer osjećamo i znamo da je ponovno na snazi prije svega prljava igra …politička …i teško je slušati političare, jer ponovno govore unaprijed utvrđene floskule koje nemaju veze s osjećajima, jer politika ne poznaje osjećaje …samo dobru ili lošu igru.
I želim vam ponovno ponoviti, riječ PRKOS …za mene ima specificno značenje i volim ju izgovarati i slušati kako zvuči, a još više upijati, jer ubija strah …i to je opet jedna druga riječ koju ne volim, a ljudski je bojati se … I svi se bojimo nečega ili nekoga, ili smo se bojali i bojati ćemo se i u buduće Ali kakav bi nam život bio kada bi u njemu prevladavao samo strah? I što bismo bili uopće u stanju činiti?
I zato volim u sebi osjetiti prkos …jer poznajem i strah. Da li bi ta magična riječ …za vas …sve nas, trebala biti prkos? Prkos …ono što će u vama konačno eliminirati strah, a možda vas i probuditi da biste mogli razmisliti i o onima koji su nekada kada je bilo doista potrebno imali dovoljno prkosa za promjene …
A danas … u biti što se mijenja? Ništa, i čini se da se svi drugi oko nas više bave nama nego mi sami sobom …i pogledi su ponovno okrenuti prema našim političarima …baš kao da oni žele rješavati, a zapravo su riješili i nastavljaju rješavati i dalje …svoje postavke. Jedna je bila vrlo bitna …zadovoljiti Bruxelles, a traže stalno sve više i više …i sve je manje jasno što zapravo žele postići. Može se slutiti i ne bih sada željela iznositi svoje slutnje …barem ne do kraja.
Da li je moguće da krajnji cilj treba biti ponovno izazivanje eventualnih sukoba na ovim prostorima? Jer inače ne znam kako shvatiti naklonost prema agresoru i nemilosrdnost prema žrtvi, a sve smo im to zapravo omogućili …mi sami …naši političari koje smo postavili mi i nastavljamo ih i dalje podržavati, jer čini se da je većini ipak jako dobro ili nemaju niti savjesti, a još manje svijesti, jer i ova sramotna presuda koja nema veze sa pravom ili pravdom, osuđena je da postane sve manje aktualna, jer je to ponovno u interesu službene politike.
I da se vratim ponovno na pojam dobro ili loše …i što bi trebala značiti službena politika konkretno za naciju? Dobro za neke, a loše za većinu? Ne znam u kojoj kategoriji možete pronaći sebe? Mogu samo reći da službena politika jedne države ne znači nužno dobro za naciju …prečesto ispadne vrlo loše …a Hrvatima bi to već odavno trebalo biti jasno, kao što bi trebali imati više prkosa za promjene …koje su moguće i prije svega poželjne i neophodne.
U tom slučaju prkos bi prevladao strah, a dobro bi se možda ponovno mjerilo parametrima naroda, loše bi postala jedinica mjere za sve one koji još nisu shvatili da moraju otići i ne samo otići, već i odgovarati za sve ono loše sto su učinili, čine i namjeravaju i dalje činiti …