stihovi i foto: Mirjana Blašković
Sjećaš se kako
miriše žito…
kako se zlato
ravnicom pruža,
mirno čeka
da lipa prođe
i uvene slatki
miris ruža…
dok tiho zrije,
suncem se hrani
i svako zrno
breme nosi,
klasje treperi,
utjehu traži,
života žedno,
u jutarnjoj rosi…
a onda plane
od žege i želje,
haljinu zlatnu
noću skida,
s opojnom notom
slavonske zemlje…
sjećaš se kako
mirišu žita?
