MALA, VELIKA PRIČA

prilog: Filip Ćorlukić i Uredništvo HGB

Skoro dvije pune godine, od 2017. do 2019., objavljivali  smo na stranicama Hrvatskog glasa Berlin, sadržaj knjige naslova “Moja sjećanja na minulo stoljeće“, autora Filipa Ćorlukića. 

Filip je ujedno, naš najstariji suradnik, u 94. je godini života i, nakon više moždanih udara, živi u Domu za stare u Puli. Filip je dugo, uporno i kvalitetno radio, stvarao, objavljivao, putovao… pa i u poznom dobu ne odustaje, ne predaje se. Mozak tijelu zapovijeda, ono sluša koliko može, pa se “dida Filip” kako ga od milja zovemo, urednici Glasa i Zvonimiru Mitru, nekadašnjem uredniku Croatia.ch iz Švicarske koji je svojevremeno objavljivao Filipove tekstove, često, onoliko koliko to može, javlja putem E-Maila.

Teško to ide, tijelo i um se bore a duh se ne predaje i mi s najvećom pažnjom, primamo u ruke, kao da primamo najljepši biser, Filipove dragocjene redove načinjene s puno truda ali i prijateljstva i pažnje prema nama – prijateljima.

U jednom od javljanja iz prethodnih dana, dida Filip šalje natuknice jedne kratke, male ali ujedno i velike priče koju, malo “pospremljenu” ovdje bilježimo da se ne zaboravi ni priča sama, njena poanta a ni njen autor.

Filip Ćorlukić: “Hajde da pokušam prenijeti krasnu i etičko-religijsku kratku priči iz moje najprodavanije knjige: tri obimna izdanja: “Kamo ideš čovječe”.

Tada sam radio u Bangladešu. Ogromna sirotinja, a kad smo izlazili iz zidom ograđenog radilišta, oko nas se okupljala gomila djece, vičući “taka, taka…” novac, novac.

Jednog dana sam s kolegom krenuo u neki drugi gradić koji se nalazi s druge strane rijeke. Mostova nema i čekali smo kompu da nas preveze. Začudo, u blizini nije bilo djece, nego samo jedna djevojčica od desetak godina, koja je s osmjehom stalno ponavljala: “Taka, taka, taka…” Da se našalim, ja ispružih ruku s otvorenim dlanom i glasno izgovorih: “Taka!” Ona me zaprepašteno pogleda, pa iz svoga džepića izvadi taka/novčanicu i sa smiješkom ju stavi u moj dlan.

Bio sam zaista zaprepašten a i oduševljen gestom, rješenjem svih mojih dilema oko značenja Isusovih pravila o ljubavi prema bližnjemu, pa i neprijatelju. Riječ ljubav se tu ne uklapa, ali mi je ova djevojčica svojim činom ukazala na riječ solidarnost. Isus je govorio aramejskim, što je prevedeno prvo na hebrejski, pa na grčki. Riječ solidarnost se u odnosu na ostale ljude u potpunosti uklapa.

Jedna beogradska književnica je na temelju priče o toj djevojčici, napisala knjigu.”


Zahvaljujemo dida Filipu na ovoj maloj a velikoj priči o siromašnoj djevojčici kojih je, na žalost, još uvijek na milijune širom svijeta i solidarnosti potrebnoj u svakom dobu, pa i ovom današnjem.


Filipovu knjigu “Moja sjećanja na minulo stoljeće” objavili smo  u cijelosti, u više zasebnih priča, u rubrici naslova “Prorok prošlosti”. Filip je očevidac i sudionik brojnih povijesnih događaja, sve rjeđi svjedok minulog vremena. Zbog toga, objavljeno kod nas svaki dan dobija sve više na važnosti.

“Ceres”, Izdavač tiskanih izdanja knjiga Filipa Ćorlukića, informirao nas je o mogućnosti nabave Filipovih knjiga.

– “Moja sjećanja na minulo stoljeće” kao i “Objedinjeno evanđelje”, još jedna knjiga gospodina Filipa u našem izdanju, mogu se nabaviti direktno od Ceresa – putem web shopa na www.ceres.hr, mailom ceres@ceres.hr ili na 0994907399. Knjige šaljemo poštom ili se također mogu kupiti i na našoj adresi Prilaz Gjure Deželića 40 u Zagrebu. Možemo ponuditi i popust od 20% na svaku knjigu.”

Treća knjiga profesora Ćorlukića nosi naslov QUO VADIS HOMO – KATASTROFA ILI SAVRŠENSTVO.

Knjiga se može  nabaviti u svim većim knjižarama i na web shopu Izdavača FOKUS Komunikacije d.o.o.  www.FokusNaHit.com. Dostava sa web shopa za područje RH je besplatna.

Kontakt: Fokus komunikacije d.o.o., prodaja 099 4882 844.

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments