piše: Milan Rajšić
Štefka i Franci nas pozvali na skupljanje kestenja. Štefka, Franci, kćer i sin i njihove obitelji u kojima je šest unuka, žive na kraju Svijeta.
Na kraju slovenskoga Svijeta, u prostoru koji se zove Kozjanski park. E, iz toga parka, nakon što se čovjek vozi sve strmijim i sve užim cestama i česticama, vidi se kao na dlanu pola Zagorja, planina Ivančica, dolina rječice Sutle i bizjanski vinogradi.
Pravi mali raj, a ne park, je to Kozjansko. Pravi domaćini su Štefka i Franc. Kuća uredna i prepuna. Svega ima, rekla bi moja baka, kao u božjoj bašti.
Fasciniraju me desetci košnica i tisuće vrijednih pčela. Nažalost, ove godine zbog loših klimatskih uvjetanije bilo cvijeća pa neće biti ni slatkoga meda.
Nema meda, ali ima gljiva, a tek kestenja. Korpe su prepune krupnih braon plodova, jednako kao i prsti prepuni bodlji. Drugi puta nema sakupljanja bez rukavica.
Zidovi prepuni lovačkih trofeja. Stol prepun kobasica, pršuta, pečenica, buđola, kiselih krastavaca i kiselih paprika. Mošt bijeli i crveni, nastao od ovogodišnje berbe, pomaže da meso dobro klizi. Dobro će pročistiti i probavni trakt, a i put u dolinu će nam se činiti širok kao autocesta.
Skoro da zaboravim najvažnije! Pečeno slatko kestenje i prljavi prsti. Sentimentalno i romantično podsjećanje na mladost…. kino, vrećica pečenog kestenja, poljupci, prljave ruke…
Hvala Štefki i Franciju. Evo nas i dogodine!
…
Kuda idu divlje svinje, je prva i najbolja televizijska serija Hrvatske televizije. Crni Roko, Šojka, Caplja, Plik, Veriga, Mile Vrbica… Samardžić, Serdar, Čejvan, Crnobrnja, Ličina, fantastični Šovagović…
Ova serija akcijskoga karaktera odmah je stekla veliku naklonost gledatelja, a poslije se o njoj govorilo kao o jednom od najvećih dostignuća domaće televizijske produkcije.
Iskusni i plodni televizijski scenarist Ivo Štivičić ovdje se odlučio na ispitivanje jednog međuprostora kakav se stvara samo u ratnim okolnostima. U tom međuprostoru Štivičićevi junaci, koristeći se općom konfrontacijom, brutalno ostvaruju svoje privatne ciljeve. Njima opće bezakonje služi kao štit iza kojeg je sve dopušteno. Njihovi se postupci, međutim, sve više prepleću s tijekom općih zbivanja, pa ni oni za koje je rat bio samo dobra prilika za ilegalnu trgovinu i šverc ne mogu ostati po strani opće drame vremena.
Značenje naslova: Riječ je o sposobnostima glavnih likova da u ratnim okolnostima zaklanjaju svoje tragove kao što to rade divlje svinje.
U petak je umro u 86 godini, scenarist i duša ovog remek djela. Nema više među nama Ive Štivičića.
…
Da se žitelji kraljevine Eswatini, nisu odlučili na štrajk, ja ne bih znao da sam u toj državi bio.
A onda kad sam prije desetak godina lutao po afričkim prostorima između ušća rijeke Nil i Rta dobre nade, ta se državica zvala Swaziland.
Usput sam naučio da se zemlje koje proizvedu hrane samo za svoje potrebe, nazivaju Substitucione. A kako se zovu one koje ne proizvedu ni za sebe? Lijene?
…
Jučer je bilo točno 41 godina, 11 mjeseci i osam dana, otkako sam ostao bez putne isprave, traženog crvenog pasoša koji se dobro prodavao na crnom tržistu.
Nakon dvomjesečnog, odlično plaćenog rada na inventuri u šumama istočne Srbije,u okolici Bora i Majdanpeka, krenuo sam sa Zlatom u Pariz. Putovanje je naprasno završilo u noćnom vlaku koji je rano ujutro stigao u Veneciju. Tri dana obilaženja policijskih stanica, hotela, konzulata u Trstu, trebala su za povratak u Jugoslaviju. Na svu sreću, nedirnut je ostao sav novac. Provod zagarantiran.
…
Jučer sam proslavio ukradeni pasoš, na poseban način.
Izgubio sam osobnu kartu i nešto eura, na putu između Krškog i Rigoncah, na granici s Hrvatskom.
Od planirane vožnje bicikla ništa, jer ne mogu iz Šengenskog prostora.
Sreću ću pokušati narednih dana u Njemačkoj ambasadi u Ljubljani, pa onda umjesto iz Splita, pokušat ću do Venecije, gdje trebam sjesti na vlak za Trier, stići iz Rijeke.
Zločinac se uvijek vraća na mjesto zločina….
Gubitnik isto tako.