Osnovna škola je temelj društva, ako je ona bolesna – bolesno je i društvo.
piše: Lada Franić
Obvezno poslušati govor dekana FER-a prof. dr.sc. Gordana Gledeca (u povodu obilježavanja Dana FER-a 26.11.2021., op.u.). Negdje od 9. minute dekan spominje stanje u osnovnim školama, taj pakao koji, mi, djelatnici proživljavamo, on je prepoznao i istaknuo u ovom važnom govoru za budućnost naše djece – zato mu hvala do neba.
Nakon toga dekan Gledec ističe i izjednačava važnost znanosti i umjetnosti kao komponente koje izgrađuju humanoga, plementog, časnog čovjeka – tada me uistinu dirnuo.
Dirnuo je u ranu jer diskriminaciju koju doživljavamo mi, profesori, humanistčkih znanosti je nešto što se događa i u društvu i unutar sustava, među kolegama, omalovažava se vrijednost umjetnosti, i ne biste vjerovali – materinskog jezika, stalno se stavljaju u zapećak, sustavno im se ruši utjecaj i dostojanstvo.
Jer što je čovjek bez čvrsto utemeljenog znanja, koje je dokazivo, i što je čovjek bez duha? Samo prah i pepeo!
Na Filozofskom fakultetu smo educirani (ukratko):
– ono što iznosiš mora biti znanstvena, jezična, književna činjenica, a onda ju oplemeni,
– dopusti da umjetnost riječi djeluje na učenike, nek ih prožme, nek je osjete…
To mi je temelj poučavanja.
Kad bih se zanijela i ‘zabrijala’ po toj stučnosti i ulazila u dubinu materije, u zadnjih 20-ak godina imala sam problema.
Ocjenu na temlju takvog poučavanja samo rijetki mogu imati odličan, tada nastaje rascijep i pakao u kojem živim više od dva desetljeća…
Osoba sam koja voli svoj posao i redovito sam se usavršavala, pratila zbivanja u struci, ali to mi je samo sipalo sol na ranu.
Ovo što se događalo i događa u sustavu osnovnih škola je mobbing društva na cijelu jednu profesiju, stoga uviđam i razumijem zašto je teško ‘dovući’ nekoga da radi u sustav OŠ. Uskoro će to biti nemoguće, a djecu će doslovno moći obrazovati i ODGAJATI bilo tko iz susjednoga kafića …
Učitelji ne mogu sami iznijeti taj teret na svojim leđima.
P.S.
Zamislite roditelje koji brane svojoj djeci da dođu na grupu koja njeguje lijepu riječ i umjetnost – da mu dijete ne skrene s pravoga puta… Lektiru je nemoguće obraditi jer je učenici ne mogu pročitati koncentrirano od početka do kraja, to mogu rijetke iznimke.
Toliko smo se dodvoravali i podilazili učenicima i roditeljima oko lektire, spuštali kriterije, izmišljali metode, čarolije, kutije, vrećice, filmove, mobitele, špage, crteže, izložbe i sto čudesa te im davali djela koja učenici ‘vole’ i žele – ljudi moji, mala je korist od toga bila. Čitanje je posatao bauk društva, a profa koja inzistira na tome je – sotona.
Kad skupovi po kafićima i parkovima diktiraju ‘stručne’ kriterije imamo ovo što sad imamo.
Osnovna škola je temelj društva, ako je ona bolesna – bolesno je i društvo.
Plači, Hrvatska!
Plači!