Nada Vučičić
usitnjeno svijetlo sunce sakuplja
zraku bi htjelo da stvori
dubinu morsku
zjenicama da vrati
da vrisnu ime bez boli
osvijetle tminu predvečerja
udahom dubljim plima nailazi
rastače ruje lomi povlači
dubini vraća pa vrtloži
i opet kao neman
sve obali vrati
nevidljiva ruka razmiče obzorje
poslije vriska tišina se vrati
i misliš
noć miruje
a ona tminom traži
tračak svijetla da se ne izgubiš
jer kasno je nastavak onoga prije
što nepovratno se povlači
pomiješano brašno za kruh se presoli!
tko gladna usta sad da nahrani
slika: Nada Vučičić