piše: Milan Rajšić
Prije točno 5782 godine i nešto dana, siđe Mojsije s brda Sinaj a pod rukom mu dvije kamene ploče.
Vidje veselo društvo, okupljeno oko Zlatnog teleta. Naljuti se. Jako. Pa razbije ploče Zakona.
Što je s pločama poslije bilo, tko ih je lijepio, krpio, sastavljao i gdje se danas nalaze, ne zna nitko pouzdano, ali zato svako dijete u osnovnoj školi zna što je na pločama pisalo.
Mi odrasli, dobro znamo, ali se ponekad pravimo kao da smo dementno bolesni.
Naročito kad je riječ o ukrasti, ubiti, poželjeti tuđu ženu…
A prvo i najlakše smo zaboravili da je pisalo, da šest dana radimo a sedmi neka nam je dan od odmora.
To baš danas ne igra, a i nije važno, misli svatko od nas, kad sedmoga dana rano ujutro odlazi zaraditi kruh naš svakdašnji, ili ide sakupiti nešto dok je još mrak, ili ostavi obitelj u toplom krevetu pa ode na tržnicu rabljenih automobila ili…
Da je nekome sedmi dan petak, nekome subota, a nekome nedjelja, potpuno je jasno.
Vijest i poruka s ploča, stigla je u različite krajeve različito kasno, pa je svakome bio drugačiji prvi, drugi… sedmi dan.
Kazališni radnici, brijači, kuhari i mnogi drugi odlučili su da ne rade dan poslije sedmoga.
Sedmoga dana se prije par tisuća godina, baš ništa nije radilo.
Ni kuhalo, ni lovilo, ni pecalo, ni skupljalo, niti novine čitalo, ni u kavanu išlo…
Danas su liberalna i moderna vremena. Nitko ništa ne radi, al’ svatko radi što hoće.
Bilo kako bilo, sedmoga dana, a to je u našim krajevima još uvijek nedjelja, spava se do iznemoglosti.
Rijetki rano ustaju, pa se onda kao tatovi šuljaju, kako ih nitko ne bi vidio. Sramota je. Nedjeljom se doručkuje do podneva. Obavezni croissant i litre kave.
Nedjeljom se čitaju novine, stare i nove, umjesto Biblije i drugih knjiga.
Nedjeljom se treba ići u crkvu, al’ nitko ne ide. Pogotovo ne na ranu misu. Pa nije valjda mjesečar mjesečar.
Nedjeljom se nekada išlo na izlet s djecom i obitelji.
Al’ toliko smo umorni od teške radne nedelje, da nam još samo to nedostaje.
Nedjeljom se najčešće, poslije bogovskog ručka, koji je u Africi predviđen za troje, umorno i bezvoljno prebacuje s fotelje na fotelju, sa stolice na stolicu. Na svu sreću, nedjeljom su svi prežderano-bezvoljno-dosadno, umorni i rijetko se svađamo. Bez brige, nadoknadit ćemo to u radne dane.
Trideset godina živim u Njemačkoj, i stvorio sam pogrešnu sliku da nedjeljom ne radi ni jedna trgovina.
Što treba, čovjek kupi u preostalih šest dana, ili jednostavno, živi jedan dan bez toga.
Drugi narodi, druge navike.
Cijela istočna Europa kupuje i prodaje cijele nedjelje. Još je čudnije da to rade i skandinavske zemlje. Zar se nisu nakupovale?
Sedmoga dana, petkom, milijarda muslimana odlazi u džamiju, pa poslije, prostre nekoliko tepiha u gradskom parku. Cijela mnogobrojna obitelj na okupu. Pije se, jede se, veseli se, igra se, drijema se… A predvečer se otvaraju trgovine.
Sve u svemu, nedjeljom se ništa ne dešava.
Sedmog dana u subotu, kod Jevreja se baš ništa ne radi. Toliko ništa, da je nemoguće odvesti se do zračne luke. Ni ne korača se. Broje se koraci…
Ali se radnja sa suvenirima, koja nosi zlatna jaja, preko subote prepiše na susjeda Muslimana. Nekoliko bogova je sigurnije od jednoga.
I tako, godinama prolaze sedmi dani, petak, subota, nedelja.
I tako prođe trideset godina.
I jedne nedjelje ujutro stigne Radosna vijest…
Željko, jedan od najmlađih rođaka, javio se iz Švedske, nakon trideset godina lutanja po bijelome svijetu.
Ovaj sedmi dan, sam potrošio, kako bih se prisjetio svih četrnaest sestrični i bratića.
Pa onda njihovih roditelja, mojih tetaka i tetkova, strina i stričeva, ujni i ujaka, baka i djedova, pa onda naše djece, pa djece naše djece…
A brojka raste i raste, kao da je izvještaj o bolesnima od korone.
Kako lijepo izgleda ova geometrijska progresija.
Uz malo sreće, dogura čovjek do blizu troznamenkaste brojke.
Svake godine obiđem nekoga iz obitelji. Staroga, mladoga, daleko, blizu.
Već sada se veselim što ću ovoga ljeta, pored obaveznog bicikliranja, hodočašća, planinarenja…, posjetiti barem desetak ljudi, mojih dragih rođaka.
Razgovoru neće biti kraja.
Sve će biti sedmi dan od odmora.