Sven Adam Ewin
Ponoć je. Opet će Prasak. Tvorac kleči.
Ponovit će se Stvaranje, prema Planu.
Ja slušam tvoje disanje, pogled, riječi.
U vazi cvijeće. Zavjese u tvom stanu.
.
Ti šutiš. Tko si? Zašto ti ne znam ime?
Kamo si pošla, ti, nježna anemono?
Sa mnom ćeš zanijeti pjesmu. Poljubi me.
Plaši te toranj? Ne boj se. To je zvono.
No, dođi k meni. Razotkri svoje tijelo.
Ti bi i ne bi. Ti se osvrćeš. Strah te.
Kasno… Gore ti bedra. Utroba. Čelo.
Sudbina Svijeta upravo pada na te.
Ljubav! Padamo mrtvi. A svjesni nismo,
Vječnu Tajnu, noćas, da začeli smo.