piše: Milan Rajšić
Italijanski glumac, Gian Maria Volonte, prije pedeset godina, glumi radnika koji na traci u Fiatu ili negdje slično, mora svaki dan ostvariti normu. Krvav posao.
Za vrijeme pauze priča svojim prijateljima što je sanjao nakon dobrog seksa, protekle noći u svom autu. Marke Fiat 650!? Nit je to auto, niti to može biti seks.
Svejedno.
On oduševljeno priča o tome kako je prošle noći sanjao da radnička klasa ide u raj…
Sjedim danas u restoranu čijeg se imena ne sjećam već nakon dva sata. Slomljen sam i potrošen od dvadeset prijepodnevnih kilometara i dobre politre vina.
U restoran kao na traci, ulaze radnici, vidi se po zaprljanoj odjeći, jedu šniclu ili bakalar, juhu od raštike, popiju pola litre vina i jedan espreso. Sve to uključujući i nula pet promila, za sedam euro!
Razgovoru nema kraja.
Cigareta za kraj:
Radnička klasa, ovdje u Portugalu, ide stvarno svakoga dana u raj.
Priključio im se i ja već četvrti dan.
Baptisti, royalisti, adventisti, svi drugi isti… bit će jako začuđeni i razočarani, kad nas tolike vide u raju.
U tom silnom mnoštvu moram biti ja, pjevamo mi koji smo odabrani u 144000 povlaštenih.
Ono sa seksom u Fici, nisam baš razumio ni prije pedeset godina, a danas, kada sa problemom preskačem potočić od pola metra, pogotovo ne.
Sve mi liči, kao da veliki kineski cirkus gostuje u nasem gradu!
Žao mi je Arsenije Dediću, volim te kao i moju rodbinu, ali ono si krivo otpjevao.
Na put u raj može otići svatko, tko dođe u Portugal.
Plavo, zeleno, zlatno, bijelo. To su boje koje dominiraju.
Sunce sija ko tepsija, valovi visoki par metara, bez prekida huče i valjaju pijesak, narandže, limuni, masline, marakuje… Raštika vosoka dva metra! Šume hrasta plutnjaka. Stotine kilometara eukaliptusovih šuma. Miriše lijepo, hladovina je savršena, a kako to nažalost svakih par godina bestijalno dobro gori.
Svakoga dana dvadesetak, tridesetak kilometara pješačenja. Prije tri godine bilo je i 42. Danas više ne ide, a i nema potrebe. Noge bole. Natkoljenica, potkoljenica, koljeno, stopalo, veliki prst… Žuljevi na stopalima. Komada pet.
Na put u raj, ne odlaze drugi.