piše: Dragica Trumbetaš
Kad bi političari išli u rat, ratova ne bi bilo. Daleko od stvarnosti nabacuju se frazama i natječu u stiliziranju poruke podrške Ukrajini.
Našima je rat dobrodošao da bi se odmaknuli od domaćih problema koje nisu u stanju ni milimetar pomaknuti od početne točke. Pohrlili domaći dojučerašnji eksperti za epidemiologiju davati savjete za ratnu strategiju.
Eto ga, Čačić već o prihvatu ukrajinskih izbjeglica, a još jučer je rješavao strategiju obrane od Corone.
No, na Baniji je još uvijek na tisuće ljudi u kontejnerima, a naš državni vrh traži dodatno vrijeme zbog ukrajinske krize kako bi našao čovjeka koji bi želio biti ministar obnove.
U Hrvatskoj su dobro prihvaćene turske sapunice, puno se bolje isplakati nad tuđom nesrećom nego plakati nad svojom sudbinom. Po tom obrascu djeluju i naši političari.
Kod nas još i pravilo da iz svake katastrofe netko izađe još malo bogatiji, iza našeg rata stvorilo se puno bogataša, a eto jučer čitamo da je i u potresu bilo onih koji su iskoristili priliku.
Mučno je čitati da kad je bio potres i na tisuće ljudi volontiralo u SMŽ čelnici su si ispisivali dnevnice za inače uobičajeni rad.
Svi su oni iz vladajuće stranke koja je jučer cifrala riječima podršku Ukrajincima.
Profitera ima i na Coroni iako je smrtnost među najvećima u svijetu. Siromaštvo prijeti cijeloj državi, a ministar Čorić pokazuje mrtvo hladan karakter i predviđa još veću inflaciju.
Jučerašnji rejting pokazuje da građani Hrvatske za većinu ministara žele da odu, no njih to i ne brine previše. Najviše građana Hrvatske želi da ode Čorić, a čak 7 ministra nema podršku ni 50% građana ove zemlje.
Badava cijeli eseji samohvale, ako to građani ne vide u svom životu. U kriznim vremenima državu moraju voditi ljudi kojima građani vjeruju. Nema Hrvata koji vjeruje da je ministrica Vučković u stanju riješiti eventualnu nestašicu žita koje je sasvim izgledna zbog rata u Ukrajini.
Naši ministri od straha od hapšenja, a ne u brizi za građane, eventualne posljedice po građane uopće ih ne zanimaju.
Tokovi izvoza već su poremećeni, jučer su Končarevi transformatori vraćeni s ukrajinske granice natrag u Končar, izvozni projekti pred traženjem novih rješenja, a Čorić na iglama hoće li ga odvesti policija.
Kao što smo vidjeli na primjeru Ukrajine bogati su se pobrinuli za sebe na vrijeme.
Uopće ne treba sumnjati da će i najveći drukeri rata kod nas učiniti isto tako. Na žalost imali smo priliku svjedočiti tome i za vrijeme našeg rata i svih ratova prije toga.
Iz domovinskog rata izašlo je više generala nego ih Rusija i Amerika imaju zajedno, snašli su se i u miru eto ih u biznisu i politici, sasvim im dobro ide dok građani tonu u siromaštvo.
Zemlja koja živi od turizma, bez domaće proizvodnje, a ugrožen joj je i tako slabašni izvoz onog malo što nije samo u tranzitu, bori se s posljedicama potresa već dvije godine, trpjet će strašne posljedice rata.
U Hrvatskoj jedini način da se preživi je obračun s korupcijom, smijeniti sve koruptivne političare po hitnom postupku, neka dokazuju da su nevini o svom trošku.
90% ljudi misli da Horvat, niti nitko drugi, ne smije u Sabor poslije zatvora, građani smatraju da je na snazi suludi zakon da se osumjenićenima isplaćuje plaća iz proračuna.
Svi osječki sudci koji su smijenjeni imaju pravo na pola plaće do okončanja sudskih procesa.
Kod nas se sad zatvaraju oni koji su griješili 2018 godine.
Lopovi koji su sada pod istragom na red će doći za 4 – 5 godina. Do tada će glad raseliti i pokopati još četvrtinu Hrvata.
Ovakve zakone donijeli su naši političari, u krizi će eskalirati narcisoidni elementi koji bi trebali izroditi “vrhunske” stratege ukrajinske krize.
Već imamo situaciju da nam se ovi sada hvale kako su nas uspješno vodili kroz Corona krizu, bez obzira na smrtnost i broj zaraženih, za populiste svaka je kriza prilika.
Poslije njihovih prilika mi smo u sve većoj neprilici i to mora prestati, ako hoćemo opstati.
Novi izbori nikako ne mogu koštati onoliko koliko će nas koštati loše odluke korumpiranih političara.
Ti na vlasti Agrokor su isporučili Rusiji, INU su za mito prodali Mađarskoj i prodali sve naše banke strancima.
U Hrvatskoj nema niti jedine sigurne grane privrede koja bi mogla hraniti građane.
Zatvoriti oči pred tim činjenicama je put u propast, progledajmo dok nije kasno.