piše: Dragica Trumbetaš
Društvo smo velikih socijalnih razlika, plodno tlo za nove podjele svim vrsta. Ljudi koji se nametnu kao voditelji pojedinih skupina u pravilu su najveći mogući licemjeri.
Ovaj vikend u javnost su izašle sa svojim problemima i majke njegovateljice s djecom s poteškoćama u razvoju.
Status se može dobiti ako dijete boravi van kuće manje od 4 sata. Znači ne može u vrtić niti bilo koju sličnu ustanovu.
Naknada za roditelja majku iznosi u iznosu 2500 kuna bila je dugi niz godina. Žene majke potpuno su zakinute za život kakav teče izvan njihovog obiteljskog doma. Takva djeca najčešće trebaju dodatnu njegu koju ne pokriva naknada.
Tu je država potpuno zakazala, sramotna nebriga za najosjetljiviju skupinu društva. Te majke imaju i zdravu djecu koja trpe u toj situaciji, moraju se odreći svojeg dijela potrebne majčine pažnje, koja se sva mora posvetiti bolesnom djetetu, zakinuto je za mnoge radosti koje moraju izostati zbog majčine financijske situacije.
Nema udruge s državnom potporom koja bi uskakala s bilo kakvom pomoći.
Majke su same u tome i vrlo često i obitelj se rastaje. Uz tu naknadu ide i minimalna uplata u mirovinski fond, godine niskih primanja odraze se na mirovinu.
Imamo političare koji nakon kriminalnih epizoda za koje se vrše istrage, imaju pravo na plaću 6+6, majka njegovateljica gubi sva prava s danom smrti djeteta, majke odgajateljice, zdrave žene u Zagrebu pozivaju se na stečena prava za dijete koje je u školi pola dana.
Sud si je uzeo vremena za razmišljanje, majka njegovateljica ne može imati ni vrijeme za tugovanje.
Kad su te žene prosvjedovale, bile su same, niti celebrity zvijezda, niti poznatih doktora da im daju potporu.
Same sa svojom životnom pričom i svim problemima koji idu uz bolest.
Druga mučna priča dolazi iz redova poslodavaca. Ovih dana njihova je udruga tražila manje uplate u mirovinski fond. Kada je nastupila Covid kriza ministar Marić najprije je ispraznio mirovinski fond kako bi pomogao očuvati radna mjesta.
Iako su poslodavci dobivali od države pomoć za plaće za radnike, koja je i ponekad bila veća od plaće koju su im oni davali, bilo je otpuštanja radnika.
Radnici su tužili i redom dobivaju presude u svoju korist. Poslodavci su ih dužni vratiti na posao i namiriti štetu zbog izgubljenih plaća.
Teško se vratiti raditi u okruženje gdje je poslodavac zlorabio masovnu pandemiju sebi za novčanu korist, no naknada će dobro doći.
Djelić pravde je zadovoljen, ali samo za one koji su se usudili tužiti poslodavca, mnogi su pognuli glavu i šutke prihvatili samovolju bahatlija koji po uzoru na državno vodstvo posluju pod parolom “mogu što hoću”.
Treća priča o licemjerstvu naše Vlade, pretenzije mađarskog predsjednika na naše more iskoristili su za pokazivanje mišića. Danas slika u novinama kako na otoku Čiovu mađarski poduzetnik polaže kamen temeljac za izgradnju hotelskog resorta na 22 000 kvadratnih metara. Mađar Meszaros koji je već vlasnik NK Osijek ovdje je investitor.
Hotel će biti najviše kategorije s još 180 vila sa strane.
Time je i službeno započela krupna rasprodaja naše obale, Orban je bez brige, od Hrvatske sve se može kupiti dok vlada, ova Vlada.
Sve izrečene prijetnje padaju u vodu kada se ponudi dovoljno velika cijena.
Pored toga što smo rasprodali industrijske kapacitete, razjurili radnike u mizerne penzije sad pilimo jedinu preostalu granu, a to je turizam. Država mora osigurati infrastrukturu, a zarada od turizma odlaziti će u Mađarsku.
U Hrvatskoj se broje zadnji dani za učiniti nešto efikasno, ovi na vlasti opčinjeni lakoćom svoje vladavine temeljene na podjeli društva, ne prezaju od prodaje nacionalnih interesa.
Sad ili će biti kasno, sve su posložili tako da ostanemo samo loše plaćene sluge stranog kapitala.
Pomažu im plaćeni licemjeri filtrirani u politiku, skriveni iza lažne brige za građane i lažnog domoljublja.
Nade ima, kada se slože svi Hrvati kojima je ugroženo dostojanstvo i egzistencija, nema sile i nepravde koja neće pasti usred sile koja će se razviti od želje da društvo krene stazama pravednosti.
Prvi korak već je učinjen, treba masa koja će pogurati, umirovljenici i vi ste snaga koja može zatrti sile nepravde, za djecu i unuke.
Ove godine 24. 7. obilježavat ćemo Dan baka i djedova, neka taj dan vrati nadu našoj djeci da će Hrvatska biti zauvijek njihova Domovina!