Euro i Schengen su već u džepu, a snovi o energetskom čvorištu još se sanjaju
tekst: Aleksandra Brnetić
foto: Guido Bergmann
Berlin/ “Upravo sada, gotovo tijekom našeg sastanka, Europska središnja banka i nadležne institucije Europske unije utvrdile su napredak koji je Hrvatska postigla u uvođenju eura. Ova mi je tema jako prirasla srcu. O tome sam se brinuo dok sam još bio ministar financija pa time i u bliskom kontaktu s hrvatskim kolegom. Ovo je dobar dan jer vidimo napredak”, izjavio je njemački kancelar Olaf Scholz na konferenciji za novinare nakon što su on i predsjednik hrvatske vlade Andrej Plenković jučer poslije podne razgovarali gotovo punih pola sata.
Plenković je na ovaj bilateralni sastanak stigao na Scholzov poziv i to je njegov prvi službeni posjet Berlinu nakon što je početkom prosinca socijaldemokrat Olaf Scholz izabran za devetog kancelara Savezne Republike Njemačke. S Plenkovićem su doputovala i dva ministra – ministar financija i potpredsjednik vlade Zdravko Marić te ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman.
Njemački je kancelar već na samom početku opisao narav odnosa ovih dviju država: “Hrvatska i Njemačka su usko povezane – u NATO-u, u Europskoj uniji, gdje sjedimo rame uz rame u Europskom vijeću, ali povezuju nas i građani naših zemalja. Više od 400.000 ljudi u Njemačkoj ima hrvatske korijene, a stotine tisuća Nijemaca rado ljetuju u Hrvatskoj. Premijer Andrej Plenković i ja upravo smo se ponovno vidjeli na raspravama Europskog vijeća i tamo smo razgovarali o mnogim, mnogim važnim pitanjima.”
A ta važna pitanja su bila novi, šesti paket sankcija Rusiji, koji je doduše Mađarska u međuvremenu blokirala, zatim daljnja potpora Europske unije Ukrajini – financijska, humanitarna i vojna u vidu opskrbe dodatnim oružjem i streljivima. Spominjući milijune izbjeglica iz Ukrajine, koji su svoje utočište našli u Europskoj uniji, Scholz se zahvalio Hrvatskoj: Izričito Vam, premijeru, zahvaljujem što je i Hrvatska prihvatila veliki broj izbjeglica. To je znak da je u Europskoj uniji solidarnost na djelu.
Scholz smatra važnim pitanje da države Zapadnog Balkana što prije počnu razgovarati o što bržem ulasku u Europsku uniju i da tu dođe do napretka. Zastupa stajalište da je to pitanje od zajedničkog interesa jer to jača Europsku uniju i stabilizira Balkan. Želi da što je prije moguće počnu pregovori Europske unije sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom o pristupanju te je nadodao: “U Bosni i Hercegovini treba osigurati da se što prije održe izbori.”
Za razliku od Scholza, za čije se rečenice ne može reći da su šture, kao ni da se sastoje samo od natuknica, Plenković je u svojoj izjavi bio glagoljiv, govorio je maltene tri puta duže, spomenuo sve točke koje je naveo i Scholz, na dugačko i na široko objašnjavao hrvatska stajališta pa mu je na taj način uspjelo konkretizirati Scholzovu izjavu o „ljudima hrvatskih korijena“: “Želim istaknuti činjenicu da u Njemačkoj živi najmanje pola milijuna Hrvata koji su hrvatski državljani, ili kao njemački državljani hrvatskog podrijetla ili podrijetlom iz Bosne i Hercegovine.”
I, gle vraga, u Plenkovićevom izlaganju ni jednoga trenutka nije bilo ni traga od one bahatosti i nadutosti kojom se on u domovini znade obratiti novinarima. Bio je odlučan, djelovao je uvjerljivo i pristupačno, a s vremena na vrijeme i euforično.
“Posebno me veseli što je kancelar Scholz odlučio nastaviti suradnju u okviru tzv. Berlinskog procesa, procesa koji ujedinjuje zemlje jugoistočne Europe s nekim članicama Europske unije, kao i Hrvatsku s onim članicama koje su također susjedi tih zemalja Zapadnog Balkana. Zahvaljujemo Vam na tome i željeli bismo nastaviti konstruktivno sudjelovati u ovim daljnjim susretima. Krajem godine očekujemo još jedan sastanak s tim u vezi”, bila je diplomatski formulirana molba hrvatskog premijera.
Plenkovićevo zadovoljstvo pozitivnom ocjenom Europske središnje banke i Europske komisije bilo je i više nego očito pa je izjavio: “Sada smo praktički na domaćem dijelu završnih institucionalnih koraka koji su nam potrebni da se pridružimo eurozoni. Vjerujem da će ova pozitivna ocjena Europske komisije stvoriti vrlo dobru osnovu za ocjenu država članica eurozone i naravno svih država članica Europske unije, a očekujemo da će i mišljenja u Europskom parlamentu biti pozitivna. … Očekujemo da će se konačna odluka o pristupanju Hrvatske donijeti do kraja sljedećeg mjeseca. Naravno da se želimo pridružiti schengenskom prostoru – to nam je drugi projekt. Sada smo ispunili sve kriterije, od Junckerove komisije dobili smo pozitivne ocjene još 2019., a prošle godine od Ursule von der Leyen. Imamo i detaljnu ocjenu stručnjaka, kako u izvješću gospođe Johansson, tako i u širem kontekstu koja govori da je Hrvatska ispunila sve kriterije. Očekujemo da će se u okviru francuskog predsjedanja idućih dana na dnevnom redu naći i odluka o pristupanju Hrvatske schengenskom prostoru. Naravno, o tome će svoje mišljenje dati i Europski parlament, a onda će se cijela stvar vratiti Vijeću. Naš je cilj, naša je ambicija da 1. siječnja 2023. pristupimo i eurozoni i schengenskom prostoru i jako smo zadovoljni što nas Njemačka jako podržava, a posebno savezni kancelar Olaf Scholz.”
Kako je Scholzu cilj smanjiti ovisnost o energetskom uvozu, držati cijene energije pod kontrolom i boriti se protiv klimatskih promjena, tako su on i Plenković odlučili da će još tješnje surađivati i u tim pitanjima, a i jedno od novinarskih pitanja odnosilo se na hrvatsku ulogu u jugoistočnoj Europi u odnosu na energetsku neovisnost o uvozu iz Rusije.
Plenković je ovako ocrtao hrvatsku ulogu: “Kao što znate, odlukom naše zemlje odlučili smo ulagati u izgradnju LNG terminala na otoku Krku. Tijekom razgovora smo odlučili da će nam brza investicija zapravo omogućiti značajno povećanje tamošnjih kapaciteta. U Hrvatskoj se troši 2,9 milijuna tona, a s ovom investicijom možemo potrošnju podići na 6,1 milijun tona. Uz takvu nadogradnju postoji šansa da se podrži Slovenija, ali se može podržati Bosna i Hercegovina, osobito južnim tokom. O tome sam razgovarao u Sarajevu sa gospodinom Tegeltijem i ostalim relevantnim važnim ljudima u Bosni i Hercegovini. To je naš interes, naš doprinos energetskoj sigurnosti u Bosni i Hercegovini, ali i prema Mađarskoj i šire. Isto to vrijedi i za naftovod. Hrvatska prihvaća i odgovarajuće tankere u Omišlju. Kapaciteti su 1,4 milijuna tona nafte na Jadranu. Uz prilično jeftinu investiciju, možda osam milijuna eura godišnje, bilo bi moguće prevesti više od 15,6 milijuna tona nafte u smjeru Mađarske, Slovenije i na taj način zapravo u potpunosti pokriti potrebe za naftom u okolici Budimpešte i također u rafinerijama u Bratislavi. Zato je poruka iz Hrvatske na večeri, na kojoj smo odlučivali o ovom paketu sankcija, bila da bi naša uloga mogla biti neka vrsta energetskog čvorišta.”
No, put do energetskog čvorišta je jedino moguć uz odgovarajuće investicije pa im je Plenković iznio sljedeću ideju: “Odgovarajuća ulaganja uz pomoć Komisije i iz REPowerEU-plana te nadogradnjom LNG terminala, proširenjem mreže plinovoda i naftovodne mreže, ne samo za nas, nego i za susjedne zemlje jugoistočne Europe i srednje Europe, diverzifikaciju. Nadamo se i spremni smo za konstruktivan pristup i za adekvatno korištenje sufinanciranja ovih projekata iz REPowerEU-plana.”
Plenkovićeva ideja i njegovi planovi dopadaju se Scholzu: “Prije svega, jučer su me se jako dojmile konkretne informacije o mogućnostima uvoza nafte preko hrvatskih luka. Mislim da je to važna poruka za cijelu regiju. I zato se nadam da se svi ti projekti mogu realizirati i ostvariti. Jer dio je naše strategije stvarati načine i mogućnosti kako uvoziti naftu i plin na drugačiji način od dosadašnjeg te da stvorimo veze između različitih zemalja kako bismo pomagali jedni drugima.”
