Anđelka Korčulanić
Noćas u moru svijetle
planktoni i zvijezde,
rukama ih lovim,
a moje misli površinom mirnom
prema pučini u daljinu crnu
zamišljenom brazdom
za tvojim brodom kroz tišinu jezde,
za tobom i ja plovim.
Od snova sidro bacam u more
u lijeno nedjeljno jutro,
u vrijeme za molitvu
da ne rasplamsaju mi želje
u naletu divljem vjetrovi s gore.
Mjesečinom okivam vršu
i u nju žudnju i strast spremam,
tako će čekati žive i svježe.
Ne strahuj, ljube,
iz prstena od mora, kamena i bora,
osim u pjesmu,
nikamo snovi ne bježe.
————————————–
Iz zbirke STIH U BOJI MORA