Priča Zagrebačkog pisca Hinka Gottlieba jedan je od prvih romana o holokaustu uopće.
piše: Ivica Košak
Zagreb, 17. veljače 2022./ Ključ od velikih vrata je roman po mnogočemu suvremen, koji se lako čita jer je zanimljiv i koji će svakome tko ga uzme čitati biti otkriće. Posve neobičnim pristupom temi – Holokaustu, stradanju i progonima – koja u romanima čija je okosnica bez iznimke uvijek posije tamu i teška sjećanja, pisac Heinrich / Hinko Gottlieb (1886. –1948.) svakom je čovjeku koji je u tim zlim vremenima pokušavao sačuvati glavu na ramenima i zdrav razum u glavi, ponudio izlaz iz tamnice svakodnevice. Učinio je to humorom i maštom, koketirajući sa zakonima fizike i zakonima ljudske duše, od kojih i jedno i drugo na svoj način iskrivljuju granice unutar kojih se kreću.
Ključ od velikih vrata je – jedan od prvih romana o holokaustu uopće, pisan s puno topline i finog humora s jedne strane, dok je, s druge, vrlo upozoravajući i metaforičan, a može se svrstati i u žanr spekulativne fikcije, rekao je nakladnik Seid Serdarević predstavljajući izdavačku kuću Bodoni. Bodoni je sestrinska tvrtka zaprešićkog nakladnika Frakture, a riječ je nakladničkoj kući zamišljenoj kako bi objavljivala prijevode važnih klasika svjetske i domaće književnosti u suvremenom ruhu, kao i knjige autora koji su već stekli status suvremenih klasika, ali i tzv. zaboravljene klasike.
Hinko Gottlieb rođen je u Đurđevcu 1886. Bio je pisac, odvjetnik i židovski aktivist. Pisao je pjesme, komedije, duhovite pripovijetke na židovske teme s elementima fantastike, humoristične prerade starozavjetnih motiva, novinske prikaze i feljtone, te ih objavljivao u hrvatskim i jugoslavenskim židovskim časopisima. Od 1936. do 1941. bio je urednik časopisa Omanut[1], u kojem je pisao antinacističke feljtone i satire na Hitlerov račun. U travnju 1941., odveden je u zatvor u Graz i Beč, gdje je ostao zatočen nekoliko mjeseci. Mlađi sin Danko stradao je u Jadovnom. Sa suprugom Ružom rođ. Löwenstein i starijim sinom Vladom tražio je spas u talijanskim logorima za Židove u Kraljevici i na Rabu. Nakon kapitulacije Italije 1943. priključio se partizanima. Nakon što mu je u prometnoj nesreći stradao i drugi sin, sa suprugom 1945. odlazi u Palestinu.
Djela su mu prevedena i objavljena na hebrejskom, a roman Ključ od velikih vrata izašao je na engleskom u SAD-u 1947. Hinko Gottlieb umro je 1948. i pokopan je u aleji književnika na groblju u Nahlat Jichaku u Tel Avivu.
Ključ od velikih vrata je knjiga koja je u doba kad je napisana, 1942. -1945., odnosno izdana u engleskom prijevodu (1947.) bila daleko ispred svog vremena, a iako joj je kritika bila naklonjena, nikad nije postigla uspjeh kakav zaslužuje. Nesvakidašnja, zabavna i silno dirljiva u isto vrijeme, upoznala nas je s likom Dovom Tarnopolskim koji je više od pola stoljeća čekao da još jednom pokrene svoj čudesni kondenzator i odvede nas u neku novu stvarnost, onu u kojoj je moguće otključati vrata u bolji svijet i dokazati: …da nije priroda i životne prilike na Zemlji koje čovjeku uskraćuju životnu sreću, jer su ga baš te i baš takove prilike formirale. Nesretan postaje čovjek kad je prisiljen živjeti nezemaljskim životom. Kad ga lažni sveci i proroci, samozvani vođe i kratkovidni reformatori skreću i svraćaju s teške, doduše, i neudobne, s krivudave i neutrte životne staze, obećavajući mu širok, ravan asfaltirani drum novog i boljeg poretka – u budućnosti. Ali život je sadašnjost…
Tarnopolski u rukama drži ključ. Ključ neograničene moći, gotovo nedostižne slobode, beskonačnih mogućnosti zahvaljujući kojima glavni zatvorski tamničar Weichselbraun može biti zarobljen u šampanjskoj čaši utjelovljujući tako …svakog živog čovjeka koji se grči zahvaćen pandžama nepojmljivog mu udesa; u čaši u kojoj je obuhvaćen i skoncentriran sav strah i užas, očaj i bezizlaznost žive ljudske duše…; zahvaljujući kojima četvorica zatvorenika mogu ispijati liker i svirati klavir izvučene iz Tarnopolskijevog džepa ili pak napustiti tamnicu lakše od kakvog kukca na zidu. No, on …pojedince ne može puštati na mala vrata… Ključ njegove utopije, njegove Cibole, El Dorada, Obećane zemlje, ključ je od velikih vrata. Onaj ključ koji otvara čovjeku vrata ka samome sebi dopuštajući mu da sam pronađe svoj put, jer …planski usrećivati čovjeka nije moguće. Životna sreća nije glavni zgoditak u lutriji, plaćen propalim ulošcima prikraćenih igrača. Život je sam po sebi sreća, ako ga ne živimo protiv njegova smisla…
Vrata su samo jedna (i velika).
Englesko izdanje iz 1947. ostalo je nezapaženo, u Hrvatskoj nepoznato ili zaboravljeno.
Gottlieb je zapravo pisao ovaj roman dvaput: prvi puta za vrijeme zatočeništva u baraci kraljevičkog logora 1942./43. Rukopis je u ratnim i logorskim premještanjima izgubljen, da bi mu se zatim vratio nakon odlaska u Palestinu, kada ga prema pamćenju i na hrvatskom nanovo piše, da bi on zatim bio u prijevodu objavljen u New Yorku 1947.
Rukopis je u jeruzalemskome arhivu pronašla Natka Badurina, slavistica koja se u svojem istraživačkom radu bavi pamćenjem sukoba i trauma 20. stoljeća.
U knjigu je uključen i pogovor Natke Badurina[2] te esej Miljenka Jergovića[3] o Hinku Gottliebu, kao i ilustracije Sama Fischera koji je ilustrirao američko izdanje.
Njegovi osobni zapisi i dokumenti, sinov dnevnik te razni crteži nastali u logoru ostali su sačuvani i slučajno su pronađeni 2007. godine u Novalji na Pagu. Prema njima je književnik Mladen Kušec priredio dokumentarni roman Propusnica za koncentracijski logor Kraljevica (Zagreb, 2007.).
—
[1] Udrugu OMANUT osnovali su u Zagrebu 1932. godine Hinko Gottlieb. Marko Rothmüller i David Spitzer. Njihov početni cilj bio je pomoći u izgradnji takozvane nacionalne židovske škole u glazbi. Nakon godinu dana, Omanut – na hebrejskom riječ znači umjetnost ili zanat – razvio se u udrugu za promicanje židovske umjetnosti u širem smislu. Od 1936. godine Omanut objavljuje mjesečni časopis. Stvorena je arhiva za nove medije zapisa i pokrenut je Naklada Omanut. Naklada je uredila 25 glazbenih publikacija i četiri knjige o židovskoj glazbi i umjetnosti, koje su također distribuirane izvan Europe. Godine 1939. Omanut je bio jedino izdavačko društvo za židovsku glazbu u cijeloj Europi. Godine 1941. izgubljen je trag tog ujedinjenja u fašističkoj Hrvatskoj.
[2] https://www.academia.edu/67745864/Hinko_Gottlieb_i_prona%C4%91eni_rukopis
[3] https://www.jergovic.com/ajfe…/hinko-gottlieb-jedan-zivot/