Martin Greif (1839 – 1911) / preveo: Djoko Erić/ foto: Emil Cipar
Ko korak dalek jeku čuješ,
A nigdje ništa da se spazi,
Sem što lišće u padu snuje
I šušteći s vjetrom odlazi.
.
Nadire k´o tiha jadanja,
Što iz novog bola dolaze
K´o uzdah iz proteklih dana,
Što vječno dolaze i prolaze.
Čuješ kako kroz granje sada,
Sati nezadrživo gaze,
Magla u vrške krošnji pada,
Ne znaš zašto a suze klize.
👍👍👍👍👍