tekst i foto: Joso Špionjak
Ah, kako je lijep taj zdravi dječji svijet.
I nekako najljepše zasja baš u ovo božićno vrijeme.
Milijuni, vjerojatno i milijarde lampica diljem kugle zemaljske zasvijetlile su ovih dana.
Ali bistrijeg i toplijeg svjetla od sjaja dječjih očiju ne vidjeh nigdje.
Raphael je ponosno saopćio mami da će učestvovati u jednom igrokazu na Badnju večer.
Uputili smo se blagovremeno da prisustvujemo toj priredbi.
Djeca su prikazala scenu dolaska Marije i Josipa u Betlehem.
Iako je to zabilježeno prije dvije tisuće godina, čovjek se lako može prenijeti u tu situaciju.
Palestina je pod okupacijom Rimljana.
Na putu se nalaze njihove straže.
Trudna Marija i Josip nailaze na kontrolnu točku.
Nakon provjere dobivaju dozvolu da nastave putovanje.
Međutim, u gradu ne nailaze na gostoljubivost.
Novorođenče dolazi na svijet u bijednim uvjetima obične štale.
Ali, veliko svjetlo obasjava ovaj misteriozni događaj i on biva naviješten čitavom svijetu.
Poslije tradicionalne Badnje večere, uslijedilo je dijeljenje božićnih darova.
Nije lako opisati radost na dječjem licu kada u ruke uzme poklon.
Pogotovo ako je on bio željno iščekivan.
U ovom slučaju se radilo o sklapalicama trenutno veoma traženih figura.
Sklapanje tih sitnih djelića zahtijeva puno vremena i veliku koncentraciju.
Sve ima svoj redoslijed bez koga nije moguće doći do konačnog rezultata.
Raphael je na prvi dan Božića već u pet sati ujutru upalio svjetlo u svojoj sobi i bacio se na posao. Još prije polaska u crkvu uspio je ponosno prezentirati svoje djelo.
Crkva je bila prepuna naroda.
Nakon prve pjesme, Raphael je spustio glavu u mamino krilo i odmah zaspao.
Je li sanjao anđele i pastire koji su se radovali rođenju spasioca svijeta?
Ili je možda sanjao svoju mukotrpno sklopljenu igračku?
Odgovor mi nije poznat.
Ali sam siguran da je on Bogu u tom trenutku najdraži slavljenik bio.