autorica: Sanja Vulić
Na početku još jedne godine s jezičnom kolumnom u mjesečniku Matica iskreno se pitam koliko još uopće ima smisla upozoravati na sustavno razaranje gramatičkoga sustava našega standardnoga jezika, kao i na žalosnu razinu (ne)poznavanja pravopisa i veliko osiromašenje rječnika.
Čini mi se korisnijim pisati crtice iz jezične kulture jer mogu biti drage onima kojima je znanje o jeziku važno, koji vole jezične zanimljivosti. Ona prva vrsta tekstova, o pogrješkama koje su do 21. stoljeća bile u standardnom jeziku nezamislive, namijenjena je prije svega onima koji ih rade. Međutim, njih uopće ne zanima kako pišu, a često nisu svjesni ni što pišu. Ali, budući da nada umire posljednja, uvijek postoji mogućnost da će barem netko od njih barem nešto u svom pisanom jeziku promijeniti nabolje. U pravilu su najproblematičniji mrežni tekstovi, a sve više ih slijede i neki tiskani. Naravno, o jeziku nema smisla raspredati bez konkretnih primjera, pa ću ih i ovom prigodom izdvojiti nekoliko.
Naraštaji su u školi učili o posebnoj sklonidbi imenice koja u nominativu glasi kći (npr. to je moja kći), a u akuzativu kćer (npr. dobila sam kćer). Ponegdje se u mjesnim govorima u oba padeža rabi (k)ćer (često u Dalmaciji), ali nigdje se u oba padeža ne ostvaruje kći. Međutim, neki od priučenih tekstopisaca načuli su da postoji i oblik kći, ali im nije palo na pamet da nabave gramatiku i pogledaju točnu uporabu. Zbog takove nevjerojatno niske razine znanja gramatike, nalazimo npr. rečenice tipa: Osim nje, odgajao je i vlastitu kći (Celebrity, 8. 1. 2023., 9:00).
A što tek reći o neznanju padežnih oblika imenice splav. Ne tako davno bilo bi nezamislivo da netko ne zna da su u množini splavi (ove splavi), tj. da je imenica splav gramatički ženskoga roda. Danas je i takovo neznanje moguće pa, budući da splav završava na v, neki od modernih tekstopisaca misle da je gramatički muškoga roda pa odatle u množini ni manje ni više nego – splavovi, npr. jedan od splavova (Dnevnik. hr, 2. siječnja). Tu barem nalazimo u nadnevku genitivni oblik siječnja, ali neki i to griješe, npr. Jutarnji list, objavljeno 4. siječanj 2023., 09:26. Tu je naziv mjeseca ostavljen u nominativnom obliku siječanj kao da se radi o četvrtom po redu mjescu siječnju, a ne o četvrtom danu mjeseca siječnja.
Osim što se u hrvatskom jeziku gube različiti gramatički oblici, gubi se i razlikovanje rodbinskoga nazivlja. Još donedavno su govornici hrvatskoga jezika dobro znali da je stric očev brat, a ujak materin brat. Na žalost, pod utjecajem engleskoga jezika u kojem nema tih razlika nego se uncle rabi u oba značenja, neki počinju rabiti riječ ujak i u značenju očev brat, pa tako potpuno bezrazložno izostavljaju riječ stric iz standardnoga jezika, npr. u tekstu koji se odnosi na mlađega brata sadašnjega engleskoga kralja, odnosno na strica engleskoga princa Harryja, nalazimo rečenicu: Harry je otkrio kako je Meghan besramno ponizila njegova ujaka… Je li to kraljičin pomoćnik? Tko je to bio?, upitala je Meghan, a Harry joj je potom objasnio da je u pitanju njegov ujak i kraljičin sin, princ Andrew (Story, 12. 1. 2023.). Takove tekstove vrlo često čitaju mladi i tako upijaju jezično neznanje te osiromašuju vlastiti rječnik i gramatički sustav.
Primjera je već zaista zabrinjavajući broj – iz godine u godinu, iz mjeseca u mjesec, iz dana u dan sve više. A ne poduzima se ništa. Pa kako i bi kad živimo u vrijeme izvrnutih vrijednosti sukladno kojima je neznanje vrijednost, a znanje prezreno.
(Tekst preuzet iz mjesečnika “Matica” Hrvatske matice iseljenika, br. 1.-2. 2023.)