Je li politička jednostranost sinonim za totalitarizam?
piše: Žarko Delač
Uskoro se u Zagrebu navršava dvogodišnja politička vladavina bivših udrugara i aktivista. Rezimirajući do sada učinjeno, ne može se bogzna što istaknuti osim nastavka projekta vezanog uz selektiranje otpada koje je dugovječni gradonačelnik Bandić promovirao pod motom „Stavi pravu stvar na pravo mjesto“!
Pri tome im treba priznati na hrabrosti i odlučnosti na tom potezu jer su preskočili niz preduvjeta za njegovo uspješno implementiranje. I tako se sada svakodnevno krpaju posljedice ove odluke pri čemu je simptomatično da je direktor zagrebačke Čistoće prethodno to pokušao provesti u Osijeku da bi ubrzo dobio zbog brojnih propusta otkaz o radu.
No, poanta je ipak u tome što glavni grad Hrvatske osim što je veliko gradilište za što nije zaslužna gradska vlast već vladina umješnost da osigura velika financijska sredstva iz fondova Europske unije, nije učinio bog zna što za građane grada Zagreba. Od obećanja kako će se kvalitetnije upravljati gradskom imovinom, uvesti digitalizacija rada gradske uprave i poduzeća, zatvoriti odlagalište na Jakuševcu ili proširiti tramvajsku mrežu, za sada ništa nije ispunjeno.
Najavili su isto tako pravedni grad koji će svim stanovnicima, od djece do umirovljenika i ugroženim skupinama omogućiti primarnu zdravstvenu zaštitu dostupnu u četvrti stanovanja, poboljšati položaj osoba s invaliditetom, ovršenih i beskućnika kao i ojačati ovlasti mjesne samouprave.
Svatko može osobno prosuditi što se ostvarilo od pravednog grada, a osobito je interesantno jačanje mjesne samouprave u posljednjoj seriji promjena imena ulica i trgova koja im, mora se priznati, jedino ide od ruke. Naime, u gradskoj su skupštini najavili određeni broj izmjena naziva ulica osoba povezanih S NDH ali i onih koji su bili simpatizeri te države. Sada se postavljaju dva pitanja: zašto se u promjene ide od vrha tj. gradske skupštine, a ne mjesne samouprave u skladu s njezinim jačanjem i tko će prosuditi je li netko bio simpatizer i u kojoj mjeri Nezavisne države Hrvatske? U nedostatku originalnih ideja i vizije vođenja grada i ovakvi politički pamfleti dobro dođu ali previše podsjećaju na neka prošla vremena i jednoumlje u kojem smo živjeli do stvaranja neovisne i cjelovite Republike Hrvatske.
Je li tu riječ o nekom žalu za prošlošću, jednostranom poimanju povijesnih činjenica ili partikularnim interesima pojedinaca kako bi opstali na vlasti, teško je reći. No, čini se da ima svega po malo a posljedice su nezaustavljivo zaostajanje Zagreba kao hrvatske ili zapadnoeuropske metropole.
Dovoljno je samo usporediti što je za svog mandata za Zagreb učinio Pero Pirker koji je preuzimajući dužnost predsjednika gradske skupštine (ekvivalent današnjeg gradonačelnika) bio mlađi od sadašnjeg gradonačelnika Tomaševića. Za 4 godine njegovog mandata izgrađena su između ostalog, naselja Botinec i Retkovec, 34 škole, 6 vrtića, željeznički most na Savi, sportski centar Svetice, novi terminal i produljena pista u zračnoj luci, nadvožnjak preko željezničke pruge prema Velikoj gorici, dovršena Sljemenska žičara, otvoren Tehnički muzej… I sve to unatoč nepogodi koja je pogodila Zagreb za vrijeme njegovog mandata, a to je bila velika poplava.
Zbog toga nije imao vremena baviti se revizionizmom i promjenama imena ulica što obilježava mandat sadašnjeg gradonačelnika Grada Zagreba. Uz sve to, to bio je dio tada progresivnog vodstva koje se zalagalo za demokratizaciju društva i ukidanje totalitarizma.
Može li se do kraja mandata nešto promijeniti u sadašnjem načinu vođenja gradom i hoće li gradonačelnik Tomašević barem djelomično uspjeti uhvatiti korak s njegovim prethodnikom, ako ne već s Perom Pirkerom? Definitivan odgovor dobit ćemo za dvije godine.