piše: Marija Juračić
Neki dan sam dobila ponudu ljudi koji su vlasnici AI (umjetne inteligencije) a koja treba pomoći piscima u stvaranju njihovih djela.
Ponuda je pisana engleskim jezikom kojim ne govorim, ali tu je, srećom, google prevoditelj, koji sve bolje prevodi, baš zahvaljujući umjetnoj inteligenciji pa je u duhu vremena u kojem živimo brzinom munje preveo i hrvatsku uzrečicu „nema džabe ni u stare babe“ It’s not for nothing even in old ladies.
Ne znam je li prijevod zadržao sadržajni duh ove misli, sve konotacije koje uz nju vezujemo, no ne mogu nikako povezati finu englesku gospođu sa starom babom, odnosno s njenim prizvukom u našem jeziku.
No vratimo se ponudi: Jedan program kreće već od naslova „vašeg“ budućeg ostvarenja. Generira relevantne priče koje možete objaviti bilo gdje i za koje dobivate autorska prava. I to sve za 29 dolara mjesečno. Za 1000 priča treba platiti 375$ mjesečno.
Neki alati igraju ulogu lektora pa popravljaju vaše nezgrapne rečenice. Srećom po naše lektore, još su uvijek skuplji od njih.
Ne želim biti nepravedna pa automatski odbaciti umjetnu inteligenciju, ali mislim da bi se njezin rad trebao koristiti samo u slučajevima u kojima se autor ne potpisuje (u raznim spotovima, reklamama, predstavljanjima novih firmi i sl.) Sve što spada u domenu umjetnosti ne bi trebalo nositi pečat umjetne inteligencije, odnosno, sve što je stvarano uz njenu pomoć, trebalo bi nositi i njezin pečat.