piše: Milan Rajšić
Kiša, kiša, kiša… Ništa od planiranog izleta. Otići ću u dvosatnu šetnju po šumi. Jučer je bio dan od nerada i mislim da bi takva dva bila pre previše.
Čitam u jutrošnjim novinama da je Bonny napunila osamdeset. Sretan rođendan Faye Dunaway, idealnoj predstavi fatalne žene jednog baranjsko-balkanskog pubertetlije.
Sinoć sam gledao francusko-poljski film “Nedužni”, napravljen prije četiri godine.
Poljska u zimu 1945. Katolički ženski samostan. Brojne, od ruskih vojnika, silovane opatice. Strah, stid, laž, ljubav, sreća i nesreća. Francuska liječnica komunist i katolik, pa upravnica samostana koja je u stanju malu novorođenu Katarinu odnijeti u šumu i ostaviti na mrazu. Tu je i nona koja odlazi sa svojom bebom tražiti “dobrog” Rusa koji ju silovao, ali i zaštitio od desetak drugih. Ne nedostaje samoubistvo, sifilis, liječnik Židov koga zanima medicina i seks, opatica koja je sretna da je imala dečka prije dolaska u samostan i koja je rijetka koja nije bila djevica kad su ih silovali…
Kraj prekrasan: samostan pretvoren u sirotište za pet-šest samostanskih i desetak djece bez roditelja…
Na kraju pobjeđuje dobro.
Istinit dogadjaj. Obavezno pogledati, ako se pruži prilika.
****
Idem završiti novine, doručak je iza mene, gutljaj kave pa u nove životne pobjede.
Prije doručka počitam dvije pametne.
Na pitanje, koliko Bogova ima na Zemlji, odgovor je super: Samo jedan, ali su različiti i mnogobrojni putevi do njega.
Druga je iz vremena komunizma, kada jedan slušatelj, pita Radio Erevan, kada ce biti bolje. Već je bilo, glasi odgovor.
******
Putovanje po Sibiru upravo završilo.
Tocnije rečeno, bilo je to putovanje do Lux i natrag. Dobro sam se obukao: majica, lovačka majica, Macin poklon, debela majica dugačkih rukava, prsluk, jakna s fließ uloškom, duge gaće, trenirka, navlačne hlače, rukavice, kapa, šal i podrazumijeva se, uložak.
Hladno nije bilo ali mokro. Toliko mokro da je sve prokislo nakon tri sata. Sve osim uloška! Urološkog. Haa, haaaaa, ha…
Ja sam bio raspoložen i veseo kao nekada kada sam išao na planinarenje, kisnuo nekoliko sati na putu, a onda po dolasku u dom pio, plesao i “za seks spreman” bio.
Sad sam došao u dom (nije planinarski), istuširao se i bio raspoložen i veseo.
Plesa nije bilo, alkohol se nije pio, a seks je ionako misaona imenica.
Ili možda…?
Al’ zato bilo putovanje po Sibiru.
******
Jutros sam imao pravu hamletovsku dilemu. Po prvi put sam bio pomalo uplašen i nesiguran, pa sam oklijevao da nazovem svoga urologa. Po prvi put sam se malo uplašio i pomislio kako ću reagirati na lošu vijest. Stisnuo sam zube i…
Sve u najboljem redu. PSA je pao na 0,16. Doviđenja do 28. februara.
*****
Pročitam maloprije dobru analizu značenja liberalne demokracije:
“Noćas je pao snijeg. U 8.00, sam izašao pred kuću i napravio snjegovića da razveselim djecu kad se probude. U 8.10, susjeda (ne propustivši istaknuti da je feministica) me ljutito upitala zašto nisam napravio snjegovićku? U 8.15, sam napravio i snjegovićku. U 8.17, mi je susjeda feministica prigovorila zbog bujnog snjegovićkinog poprsja jer da to potiče isticanje žena kao seksualnih objekata.
U 8.20, dok sam se trudio smanjiti snjegovićki grudi, s prozora preko puta ulice, dvojica (u istospolnom braku) su mi bijesno predbacivala homofobiju jer nisam napravio dva muška snjegovića. U 8.22, njihova buka probudila je transseksualnog susjeda/susjedu, osobu koja mi je potom dobacila da sam morao napraviti snježne osobe s izmjenjivim dijelovima koji definiraju spol. U 8.24, se veganska obitelj u prolazu zgrozila zbog noseva mojih snjegovića jer je mrkva povrće, dakle hrana, dakle ne smije biti degradirana u dekoraciju za snježne figure.
U 8.27, netko me s leđa pogodio grudom snijega uz poklik da sam rasist jer sam snjegoviće napravio bijelima. U 8.35, ponovno je javila susjeda feministica oštro zahtijevajući da sklonim metlu sa snjegovićke jer metla pridonosi opresiji svih žena kroz stereotipni prikaz njihove uloge kućanice. U 8.43, stigla je i policija jer je netko prijavio moje spolno uznemiravanje građana snjegovićima…..”, itd. itd.
Na kraju, autor ove zanimljive pričice kaže: “…da ona samo pokazuje u što smo se svi pretvorili, a sve to zbog lanjskih snjegova”.