piše: Milan Rajšić
Već drugu godinu, kao “na stražnjem sjedištu moga auta”, svi gnjave.
“Gnjave me kina, gnjave kafane, gnjave droce, gnjave dame
Svi gnjave i to preko glave. Ne, ne, ne…”
Semafor vlada Republike Njemačke, izgubljena u vremenu i prostoru. Ponašaju se crveni, zeleni i žuti, kao u Bibliji: nek’ ne zna ljevica, što radi desnica. A rade sve, ili skoro sve, loše i naopako.
Širi se strah od rata, od Rusa, od Arapa, od stranaca, od cijena, od nedostatka energenata, od nedostatka radnika, od nacista, od antisemitista, od atomske energije, od zagađenja zraka…
Širi se strah i rijetko što mijenja.
Rat se razigrava sve više i više, oružje je tražena roba, zagađenja nastala ratom veća su nego ikada u povijesti. Rusi da bi došli do Njeme, trebaju preko sedam brda i sedam dolina, a već dvije godine se muče s Ukrajinom. Rast cijena se na momente umiri, pa lošim potezima vlade ponovo pokrenu, energenata na tržištu i previše, ali cijene ne padaju, radnici slabo plaćeni, neće milijarde ostati kapitalisti, a i ne mogu više brzim preko Bosne (i sporim preko Hrvatske) stići iz pasivnih azijskih i afričkih prostora.
Afd, za sada još demokratsku partiju, pokušava se ugurati u tor nacista, kao da nije najdemokratskijim putem izabrana od cijelih dvadeset i nešto posto Nijemaca starijih od 18 godina. Ne Arapa ili Afrikanaca, već od Nijemaca.
A broj onih koji biraju Afd je još i nizak, uzme li se u obzir da je cijelih 82 posto!!! Nijemaca starijih od 18 godina, nezadovoljno Semafor vladom.
Semafor vlada misli da pet-šest milijuna Arapa, koliko ih živi u Njemi, mora pljeskati i slaviti, od strane Izraela srušenu kuću u Gazi.
Semafor za razliku od ostatka Europe, smatra da atomska energija ne spada u obnovljive, pa kao muha bez glave, traži izlaz u vjetrovima, suncu, vodiku, litiju.
Crveno-žuto-zelena vlada, po svaku cijenu hoće iz svakodnevnice izbaciti vozila s unutarnjim sagorijevanjem, pa što košta, košta, te ide toliko daleko da kao vodeća zemlja svijeta, organizira konferenciju o klimatskim promjenama, ni manje ni više nego u Arapskim Emiratima. Pa kud će suza nego na oko.
A semafor vlada je uvjerena da ono što ona čini, predstavlja vrhunac demokracije.
Toliko poznaje mehanizme demokracije da širom cijele Njemačke organizira demonstracije za zaštitu demokracije koju oni kao provode, a protiv, pazi sada ovo, opozicije koja nema nikakovu vlast i utjecaj na zakone i svakodnevni život, nikad jadnije Njemačke. Oduvijek je u demokraciji bilo tako, da opozicija šteti i ruši vladu.
Bit će da je komadić kolača, zvani vlast i moć, sve tanji i manji, ili kartaroškim žargonom: vrijeme je za novo miješanje i dijeljenje, pa tko dobije prazne, tko pune…
Nema mjesta u medijima svih vrsta za bilo kakovo suprotno mišljenje, osim onoga propisanoga od onoga Centralnog komiteta njemačkog parlamenta, Bundestaga.
Sve češće se u politiku uvode zabrane i sankcije.
S druge strane, gnjave zemljoradnici koji već danima štrajkaju tražeći (konačno) svoja prava, gnjave strojovođe Njemačkih željeznica, koji “bezobrazno” traže više novaca i manje rada, štrajkaju (za sada upozoravajući) liječnici. Gnjave radnici na brodovima koji robu iz Kine voze u Njemu, jer se plaše jementskih vojnika, koji sve češće pucaju, pa brodovi moraju tisuću kilometara okolo naokolo. A cijene rastu…
Dobro je da više ne gnjave članovi Posljednje generacije. Odlučili su da se više neće lijepiti na ceste i aerodrome. Pitanje je sada, što i kakvo iznenađenje nas očekuje?
“Životi gnjave, smrti gnjave, mrzim priče, šuplje glave
I mudrace, uvijek iste face.
Gnjave me kina, gnjave kafane, gnjave droce, gnjave dame
Svi gnjave i to preko glave.”
Ajoj, kako mi je lijepo i dobro bilo proteklih dana bez novina, televizija, telefona i interneta. Bez štrajkova, prosvjeda, demonstracija, kurvi, finih dama, bez crveno-žuto-zeleno-crnih-plavih-drugih duginih boja, bez praznih priča, bez šupljih glava, bez mudraca, uvijek istih faca…
Vraćam se (barem u mislima), na mirne dane u Jordanu…