piše: Sanja Rotim
Nekada davno živio je jedan bračni par koji je mnogo želio djecu. Kada se rodila njihova voljena kćerkica bili su neizmjerno sretni. Dali su joj ime Vanesa. Ali odmah nakon rođenja roditelji su primijetili kako ona nije mogla saviti jedno koljeno. Držala je uvijek jednu nogu kao ukočenu.
Odveli su je liječniku koji je ustanovio da je djevojčica stajala u nezgodnom položaju dok je bila u majčinom trbuhu. U ona vremena nisu postojale terapije koje postoje danas pa je liječnik zaključio kako nije bilo lijeka za njezin problem i da bi djevojčica ostala takva zauvijek.
Roditelji su ispočetka bili potišteni radi toga. Nisu imali jasnu sliku o tome kakve su poteškoće čekale u životu njihovu djevojčicu jer još nije hodala. Ali kada je napunila godinu dana i pokušavala stati na noge, nije mogla održati ravnotežu. Trebalo joj je mnogo više vremena od njezinih vršnjaka, ali je na kraju i ona naučila hodati na svoj način. Kretala se vukući uspavanu nogu.
Vanesa je bila jakog karaktera. Odrasla je i napunila devetnaest godina. Imala je manje-više normalan život. Mogla je raditi sve ono što su radili njezini vršnjaci osim trčati ili plesati. Uvijek je bio netko tko bi joj se rugao, ali se ona nije obazirala na takve osobe. Imala je svoje prijateljice sa kojima se dobro slagala i koje su je voljele. Nastojala je uvijek razmišljati pozitivno što bi trebali raditi i svi mi.
U tom mjestu je živjela i kraljevska obitelj. Bila je obiteljska tradicija da budući kralj izabere svoju kraljevnu tijekom bala na koji su bile pozvane sve djevojke njihova kraljevstva. Naravno da su sve djevojke željele postati kraljevne, usto kraljević je bio prelijep. Kada je kralj objavio datum bala djevojke su bile mnogo uzbuđene kao i njihovi roditelji koji su se nadali da bi upravo njihova kćerka postala kraljevna. Svi su tražili najbolje krojače kako bi se sašila najljepša haljina.
I Vanesa je željela ići na bal. Ali njezini roditelji se nisu slagali s tom idejom.
“Dušo moja, ti ne možeš plesati. Bojim se da bi se samo osjećala drugačijom i patila zbog toga”, rekla joj je nježno mama.
“Za mene bi bilo uzbuđenje i ući samo u kraljevsku palaču. Znam oduvijek da se razlikujem od ostalih i nikada se nisam toga sramila. Ići ću i ja na bal, odlučila sam”, rekla je ubijeđeno roditeljima.
Oni su, naravno, morali poštovati njezinu odluku, više je bila punoljetna. Tako su našli jednu krojačicu koja joj je sašila dugu i široku haljinu kojom se mogao , koliko je to bilo moguće, sakriti njezin karakterističan hod.
Na dan bala kralj je poslao kočije ispred svih kuća u kojima su živjele djevojke u dobi za udaju. Tako je jedna kočija stigla i pred Vanesin dom. Ona je bila prelijepa sa plavom haljinom i kosom vezanom vrpcom iste boje kao i haljina.
Dvorana je bila prepuna prelijepih djevojaka. Kralj je stajao na bini i najavio:
“Jedna od vas će uskoro postati moja nevjesta. Kao što je to kraljevska tradicija, moj sin, kraljević Mateo danas će izabrati svoju mladu. Nek otpočne bal!”, dao je naredbu da zasvira glazba.
Atmosfera je bila magična. Kraljević je plesao sa svakom djevojkom dok bi svirala jedna pjesma. Kada bi pjesma završila išao bi do druge djevojke. Kada je počeo plesati sa Vanesom odmah je osjetio kako mu je srce brzo zalupalo. Bila je tako lijepa! Kraljević ju je uzeo za ruke a ona, ne znajući kako bi plesala, počela se spuštati gore i dolje savijajući jedno koljeno i držeći drugu nogu unazad nepomično.
“Koji je ovo čudan ples”, smijao se kraljević koji je počeo imitirati njezine pokrete. I svi ostali u dvorani su počeli imitirati njihove pokrete misleći da se radilo o nekoj vrsti plesa. Kraljević je neprestano s oduševljenjem gledao Vanesu i nije bio ni svjestan da je već treću pjesmu plesao sa njom.
“Možemo li sada promijeniti nogu, ukočila mi se ova. Da sada savijamo desnu”, predložio joj je kraljević. Ona mu je nešto šapnula na uho i on se počeo glasno smijati. Onda je i on njoj šapnuo svoju tajnu i ostali su ih promatrali dok su se oni veselo smijali.
Kralj je primijetio kako se kraljević zaustavio dugo sa ovom djevojkom i shvatio je da je kraljevna već bila izabrana. Tako je zaustavio glazbu i dao naredbu da zasviraju tambure.
“Među vama je buduća kraljevna. Moj sin, kraljević Mateo ju je izabrao”, otpočeo je kralj svoj govor, ali su uzbuđene djevojke počele trčati prema bini gurajući se u nadi da bi kralj izgovorio njihovo ime. Nastala je tolika konfuzija da je kraljević izgubio iz vida Vanesu. Došlo je i do nesporazuma jer je netko otvorio vrata dvorane i portir je dao znak djevojkama da se upute prema kočijama.
Kraljević je shvatio da nije ni znao ime one djevojke koja mu se toliko svidjela. Zbunjeni kralj je bio ljut sam na sebe što nije dao bolje uputstva svojim slugama na koji način su se trebali ponašati tijekom bala. Morao je prvo izgovoriti ime djevojke koju je kraljević izabrao prije nego što bi ih poslali kući!
“Naći ćeš je, sine moj”, tješio je kralj kraljevića.
“Ne znam ni kako se zove niti gdje stanuje, oče”, rekao mu je tužno kraljević.
“Ali ako je ponovno vidiš sigurno bi je prepoznao. Ako bude potrebno ići ćemo od kuće do kuće i tražiti je. Imaš li bar koju korisnu informaciju o njoj?” upitao ga je kralj.
“Imam, ovako…, ona ne može saviti jedno koljeno.”
“Interesantno. Ali ćeš je bar tako lakše naći. Dovoljno je da objavimo oglas u kojem se traži djevojka koja tako hoda.”
Kraljević se razvedrio, činila mu se to dobra ideja. Imao je pravo otac, ova mana nije bila uobičajena, nisu postojale dvije djevojke sa onakvim hodom.
Ali kada su podanici čuli kraljev oglas, sve djevojke su počele imitirati Vanesin hod. Čak su ih i roditelji nagovarali da to rade! Kraljević je morao ići od kuće do kuće i tražiti djevojku koja mu se mnogo sviđala i koju je namjeravao oženiti.
Naravno da ju je uspio naći. Tako je Vanesa postala kraljevna i imala dug i sretan život sa kraljevićem. Zanima li vas što je na balu kraljević šapnuo njoj na uho?
Imao je šest prstiju na nozi. Bila je to tajna koju nikome prije nije otkrio. Ali, eto, nije više tajna, sada to svi znate.
Nitko nije savršen!